Ne, jer je način na koji će neko obožavati Boga lična odluka (Rimljanima 14:12). Jehovini svjedoci poučavaju svoju djecu principima iz Božije Riječi,Biblije, ali kad dijete odraste, mora samo odlučiti hoće li postati Jehovin svjedok (Rimljanima 12:2; Galaćanima 6:5).

 Poput većine roditelja, Jehovini svjedoci svojoj djeci žele najbolje. Poučavaju ih onome što će im, po njihovom mišljenju, biti korisno: raznim praktičnim vještinama, moralnim principima, kao i vjerskim uvjerenjima. Jehovini svjedoci vjeruju da je život zasnovan na biblijskim principima najbolji životni put i zato nastoje pomoći svojoj djeci da usvoje te vrijednosti. To čine tako što proučavaju Božiju Riječ, Bibliju s njima i vode ih na poučne vjerske skupove (5. Mojsijeva 6:6, 7). Zahvaljujući tome svako dijete, kad odraste, može samo donijeti odluku o tome želi li poput svojih roditelja postati Jehovin svjedok.

•  Krste li Jehovini svjedoci malu djecu?

•  Da li Jehovini svjedoci izbjegavaju svoju djecu koja odluče da ne prihvate njihovu vjeru?

•  Zašto Jehovini svjedoci propovijedaju sa svojom djecom?

•  Šta Jehovini svjedoci misle o blagdanima i drugim proslavama?

•  Šta kažu oni koji su odrasli u porodici Jehovinih svjedoka?

 Ne. Božija Riječ ne podupire krštenje male djece. Navest ćemo samo jedan primjer koji je u njoj zapisan. Naime, kršćani su u 1. stoljeću prije krštenja saznali šta Božija Riječ uči, zatim su srcem prihvatili njenu poruku i pokajali se za svoje prošle grijehe (Djela apostolska 2:14, 22, 38, 41). Dakle, da bi se neko krstio, treba biti dovoljno zreo da shvati i izgradi vjeru u učenja zasnovana na Božijoj Riječi, Bibliji. Potom donosi odluku o tome da će živjeti u skladu s tim učenjima. Malo dijete nije sposobno da učini bilo šta od toga.

 Kako djeca odrastaju, vremenom će možda poželjeti da se predaju Bogu. Ali prije toga moraju razumjeti koje obaveze time preuzimaju na sebe.

 Ne. Istina je da su Jehovini svjedoci čija djeca ne prihvate njihovu vjeru tužni zbog toga, ali i dalje gaje ljubav prema svojoj djeci i ne prekidaju odnos s njima samo zato što su odlučila da neće postati Jehovini svjedoci.

 Radimo to iz nekoliko razloga. a

•   Biblija upućuje roditelje na to da poučavaju svoju djecu u duhovnom pogledu i pomognu im da počnu obožavati Boga (Efežanima 6:4). Budući da obožavanje Boga uključuje i javno iskazivanje vjere, propovijedanje je važan dio duhovne pouke djeteta (Rimljanima 10:9, 10; Hebrejima 13:15).

•   Biblija potiče mlade da “hvale ime Jehovino” (Psalam 148:12, 13). Jedan od važnih načina kako neko može hvaliti Boga jest govoriti drugima o Njemu. b

•   Djeca mnogo toga uče kad propovijedaju sa svojim roditeljima. Naprimjer, uče razgovarati s različitim ljudima i razvijaju dragocjene osobine, kao što su suosjećanje, dobrota, poštovanje i nesebičnost. Osim toga, prilikom propovijedanja bolje se upoznaju s Biblijom, na kojoj se zasniva njihova vjera.

 Jehovini svjedoci ne učestvuju u blagdanima i praznicima koje Bog ne odobrava c (2. Korinćanima 6:14-17; Efežanima 5:10). Naprimjer, ne slavimo rođendane, a ni Božić, jer te proslave imaju nekršćansko porijeklo.

 To ne znači da ne volimo provoditi vrijeme sa svojom porodicom ili da svojoj djeci ne dajemo poklone. Umjesto da nam kalendar određuje porodična okupljanja i darivanje, mi se družimo s porodicom i darujemo poklone jedni drugima tokom cijele godine.