Shi kɛya he ni ato saneyitsei lɛ anaa yɛ lɛ

Shi kɛya he ni ato saneyitsei lɛ anaa yɛ lɛ

SANEYITSO LƐ MLITSƆƆMƆ

Kɛ́ Osuɔlɔ ko Gbo

Kɛ́ Osuɔlɔ ko Gbo

“Nyɔŋmɔ le nɔ ni hi fe fɛɛ. . . . Kaafo . . . onu.”

Enɛ ji nɔ ni akɛɛ yoo ko ni atsɛɔ lɛ Bebe. No mli lɛ aafee epapa ni gbo yɛ lɔle oshara mli lɛ yara.

Bebe naanyo waa ji epapa. Mɔ ni kɛɛ Bebe sane nɛɛ ji amɛnaanyo ko ní susu akɛ eeshɛje emii, shi enɛ kumɔ etsui moŋ kwraa. Nɔ ni nɔŋŋ ni Bebe kɛɔ ji, “Edɔ mi waa akɛ mipapa egbo.” Afii komɛi asɛɛ be ni Bebe ŋma sane nɛɛ yɛ wolo ko mli lɛ, ana faŋŋ akɛ eeye awerɛho lolo.

Taakɛ ebalɛ yɛ Bebe gbɛfaŋ lɛ, kɛ́ suɔlɔ ko gbo lɛ, eheɔ be dani mɔ ni agbo yɛ enɔ lɛ nyɛɔ ekpeɔ awerɛhoyeli lɛ naa, titri lɛ kɛ́ wekukpaa ni mli wa yɛ ekɛ mɔ ni egbo lɛ teŋ. Awie gbele he yɛ Biblia lɛ mli akɛ “naagbee henyɛlɔ.” (1 Korintobii 15:26) Gbele baa wɔshihilɛ mli ní nɔ ko nyɛɛɛ enaa etsi, ni bei pii lɛ ebaa be ni wɔfeko klalo, ni eŋɔɔ wɔsuɔlɔi kɛyaa. Wɔteŋ mɔ ko kwraa nyɛŋ ajo enaa foi. No hewɔ lɛ, kɛ́ wɔsuɔlɔ ko gbo ni ewa kɛhã wɔ akɛ wɔbaakpee naa lɛ, esaaa akɛ efeɔ wɔ naakpɛɛ.

Ekolɛ obi ohe pɛŋ akɛ: ‘Bei enyiɛ ebaahe mɔ ko dani ebaanyɛ ekpa awerɛhoyeli? Te mɔ ko aaafee tɛŋŋ ekpee awerɛhoyeli naa? Te mafee tɛŋŋ mashɛje mɛi ni agbo yɛ amɛnɔ lɛ amii? Ani hiɛnɔkamɔ ko yɛ kɛhã wɔsuɔlɔi ni egboi lɛ?’