Biblija nas potiče da dajemo rado, od srca i s ispravnim motivom. Ona pokazuje da takvo davanje ne koristi samo onome tko prima dar nego i onome tko ga daje (Mudre izreke 11:25; Luka 6:38). Isus je rekao: “Više usrećuje davati nego primati” (Djela apostolska 20:35).

•  Kada naše davanje raduje Boga?

•  Kada je davanje neispravno?

•  Biblijski reci koji govore o davanju

 Boga radujemo kad dajemo dragovoljno. U Bibliji piše: “Neka svatko učini kako je odlučio u srcu, ne nevoljko ili na silu, jer Bog ljubi vesela darovatelja” (2. Korinćanima 9:7).

 Davanje koje je potaknuto ispravnim motivima obilježje je religije koju Bog odobrava (Jakov 1:27, bilješka). Onaj tko velikodušno pomaže osobama koje su u nekoj potrebi zapravo surađuje s Bogom, koji na takvu velikodušnost gleda kao na zajam dan njemu samom (Mudre izreke 19:17). Biblija uči da će Bog nagraditi osobu koja rado daje drugima (Luka 14:12-14).

 Kad je potaknuto neispravnim motivima. U njih može spadati sljedeće:

•   Želja da zadivimo ljude (Matej 6:2).

•   Želja da dobijemo nešto zauzvrat (Luka 14:12-14).

•   Želja da zavrijedimo spasenje (Psalam 49:6, 7).

 Kad se njime podupiru aktivnosti ili gledišta koja Bog osuđuje. Naprimjer, bilo bi neispravno dati nekome novac za kockanje, drogiranje ili opijanje (1. Korinćanima 6:9, 10; 2. Korinćanima 7:1). Isto tako, neispravno je davati nekome tko se može sam uzdržavati, ali naprosto ne želi raditi ni brinuti se za sebe (2. Solunjanima 3:10).

 Kad se kosi s odgovornostima koje imamo pred Bogom. Biblija uči da glava obitelji mora zadovoljiti potrebe svoje obitelji (1. Timoteju 5:8). Ne bi bilo ispravno da glava obitelji toliko daje drugima da ugrožava dobrobit vlastite obitelji. Slično tome Isus je osudio one koji se ne žele brinuti za svoje ostarjele roditelje pod izlikom da je sve što imaju “određeno (...) za dar Bogu” (Marko 7:9-13).