Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Kako pomoći osobama koje pate od anksioznih poremećaja?

Kako pomoći osobama koje pate od anksioznih poremećaja?

 Kako pomoći osobama koje pate od anksioznih poremećaja?

“Često mi se dogodi da mi srce počne jako lupati. Oblije me hladan znoj i počnem teško disati. Obuzme me osjećaj silnog straha i tjeskobe, pa više ne znam za sebe” (Isabella, žena od četrdesetak godina koja pati od paničnog poremećaja)

TJESKOBA, odnosno anksioznost, može se opisati kao stanje pritajena straha, neugodan osjećaj napetosti i nesigurnosti. Je li vas ikad uhvatio strah kad ste se našli oči u oči sa psom koji je jako lajao? Kako ste se osjećali kad je pas otišao? Strah i tjeskoba su nestali, zar ne? No kako u nelagodnoj situaciji reagiraju osobe koje pate od anksioznih poremećaja? Što su zapravo anksiozni poremećaji?

Ako tjeskoba muči osobu i onda kad više nema razloga za strah, može se zaključiti da je posrijedi neka vrsta anksioznog poremećaja. Rezultati jednog istraživanja koje je proveo Tehnički fakultet u Dresdenu pokazuju da otprilike 14 posto Europljana pati od anksioznih poremećaja. I u Sjedinjenim Državama taj problem sve više uzima maha. Prema podacima američkog Državnog zavoda za duševno zdravlje, “40 milijuna Amerikanaca starijih od 18 godina pati od anksioznih poremećaja”. Među njima je i Isabella, koju smo citirali u uvodu ovog članka. Neprestana tjeskoba s kakvom se ona bori može imati teške posljedice.

Osim same osobe pate i članovi njene obitelji. No utješno je znati da se takvim osobama može pomoći. U jednoj brošuri američkog Državnog zavoda za duševno zdravlje stoji: “Anksiozni poremećaji mogu se liječiti. Stručnjaci otkrivaju nove načine liječenja koji većini osoba što pate od tih poremećaja mogu pomoći da žive ljepšim i kvalitetnijim životom.”

 Članovi obitelji i prijatelji također mogu pomoći osobi koja pati od nekog anksioznog poremećaja. Kako to mogu učiniti?

Kako pomoći onima koji pate

Budite suosjećajni i pružajte im podršku. Monica pati od općeg anksioznog poremećaja i posttraumatskog stresnog poremećaja. Objašnjavajući s kakvim se teškoćama zbog toga suočava, ona kaže: “Većini ljudi teško je razumjeti emocionalne probleme koji me muče.”

Osobe koje pate od anksioznih poremećaja obično se boje da ih drugi neće razumjeti, pa stoga skrivaju svoj problem. Zbog toga im se može javiti osjećaj krivnje, koji samo pogoršava njihovo ionako teško emocionalno stanje. Zato je iznimno važno da im članovi obitelji i prijatelji pružaju podršku.

Nastojte se bolje upoznati s poremećajem. Bilo bi naročito dobro da to učine oni koji su u bliskom odnosu s osobama što pate od anksioznih poremećaja ili često dolaze s njima u kontakt. To mogu biti članovi uže obitelji i bliski prijatelji.

Tješite ih. Apostol Pavao savjetovao je svojim prijateljima u grčkom gradu Solunu: “Tješite se uzajamno i izgrađujte jedan drugoga” (1. Solunjanima 5:11, Jeruzalemska Biblija). Svoje prijatelje možemo utješiti lijepim riječima, ali i suosjećajnim tonom glasa. Trebamo im pokazati da nam je jako stalo do njih i moramo paziti da ne kažemo nešto čime bismo ih mogli povrijediti.

Uzmimo za primjer Joba i njegova tri tobožnja prijatelja, o kojima se govori u biblijskoj knjizi o Jobu. Ti su ljudi neizravno optužili Joba da je počinio neke tajne grijehe te su kazali da su ga zbog toga snašle nevolje i patnje.

Da i vi ne biste bili poput Jobovih lažnih prijatelja, budite obzirni prema osobi koja pati od nekog anksioznog poremećaja i imajte razumijevanja prema njenim osjećajima. Pažljivo je slušajte. Nastojte sagledati situaciju iz njene perspektive. Nemojte brzopleto donositi zaključke na temelju onog što vam kaže. Tako su postupali Jobovi lažni prijatelji i zbog toga im je on rekao da su “mučni tješitelji”. Njihove ga riječi nisu nimalo utješile. Zbog onoga što su mu rekli Job se osjećao još gore (Job 16:2).

Pustite osobu koja pati od anksioznog poremećaja da otvoreno govori o tome kako se osjeća. To vam može pomoći da bolje razumijete što proživljava. Budete li tako postupali, mogli biste pomoći voljenoj osobi da živi ljepšim i sretnijim životom, a to je doista vrijedno truda!

 [Okvir/slika na stranici 27]

Vrste anksioznih poremećaja

Bilo bi dobro da saznate nešto više o anksioznim poremećajima, naročito ako od nekog takvog poremećaja pati netko iz vaše obitelji ili neki vaš blizak prijatelj. U nastavku ćemo razmotriti pet vrsta anksioznih poremećaja.

Panični poremećaj: Prisjetimo se Isabelle, koju smo spomenuli u uvodu članka. Nju ne muče samo napadaji panike, nego i ono što slijedi nakon njih. “Kad napadaj prođe, strahujem da će se sve to ponoviti”, kaže ona. Zbog tog straha osobe koje pate od paničnog poremećaja izbjegavaju mjesta na kojima su doživjele napadaj. Neke se uopće ne usude izaći iz kuće, a neke su kadre suočiti se s nelagodnom situacijom samo ako je uz njih netko u koga imaju povjerenja. Isabella kaže: “Ponekad dobijem napadaj panike naprosto zato što sam ostala sama. Uz majku se osjećam sigurno. Užasno mi je teško kad nije kraj mene.”

Opsesivno-kompulzivni poremećaj: Osoba koja bolesno strahuje od toga da će se zaraziti ili uprljati mogla bi postati opsjednuta time da stalno pere ruke. Renana muči jedan drugi problem. On kaže: “Progone me greške koje sam učinio. Neprestano razmišljam o njima, analiziram ih i sagledavam iz svih mogućih uglova.” Osoba koja pati od opsesivno-kompulzivnog poremećaja opsjednuta je time da prizna drugima što je skrivila. Renana drugi uvijek moraju tješiti i govoriti mu kako nije učinio ništa strašno. No lijekovi koje uzima pomažu mu da se nosi sa svojim poremećajem. *

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP): Riječ je o nizu psiholoških simptoma što se javljaju kod ljudi koji su bili izloženi teškoj psihičkoj ili fizičkoj traumi. Ljudi koji pate od PTSP-a postaju plašljivi, razdražljivi i emocionalno otupjeli, gube zanimanje za ono u čemu su nekad uživali te im je teško pokazivati osjećaje prema drugima — naročito prema osobama s kojima su prije bili bliski. Neki postanu agresivni, pa čak i nasilni, te su skloni izbjegavati situacije koje ih podsjećaju na prvobitno traumatično iskustvo.

Socijalna fobija (socijalna anksioznost): Ovaj poremećaj označava prekomjernu stidljivost ili pretjeranu osjetljivost na neugodna iskustva koja se događaju u kontaktu s ljudima. Neke osobe koje pate od ovog poremećaja neprestano žive u strahu od toga da ih drugi promatraju i osuđuju. Kad trebaju prisustvovati nekom događaju, mogu danima ili tjednima unaprijed strahovati od onog što bi se moglo dogoditi. Strah koji ih obuzima može biti toliko snažan da im stvara probleme na poslu, u školi ili u drugim svakodnevnim aktivnostima. Stoga im je teško sprijateljiti se s drugim ljudima.

Opći anksiozni poremećaj: To je ono što u svakodnevnom govoru nazivamo stalnom zabrinutošću ili uznemirenošću. Za osobu koja pati od ovog poremećaja ljudi obično kažu da je “preosjetljiva”, da se “svega boji” ili da je ”stalno nešto muči”. Naprimjer, ranije spomenuta Monica po cijeli je dan strašno zabrinuta, premda za to obično nema pravog razloga. Osobe koje pate od općeg anksioznog poremećaja često očekuju da će im se dogoditi nešto strašno te su prekomjerno zabrinute zbog zdravlja, financija, obiteljskih problema ili poteškoća s kojima se suočavaju na poslu. Sama pomisao na ono što ih čeka u novom danu može u njima izazvati snažnu tjeskobu. *

[Bilješke]

^ odl. 19 Probudite se! ne zagovara nijedan od raznih načina liječenja o kojima informira svoje čitatelje.

^ odl. 22 Informacije se temelje na brošuri američkog Državnog zavoda za mentalno zdravlje, koji djeluje u sklopu Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.

[Slika na stranici 26]

Tješite one koji pate