JEHOVI, našem nebeskom Ocu punom ljubavi, stalo je do svakoga od nas. Božja Riječ jamči nam da se on istinski brine za sve svoje sluge (1. Petr. 5:7). To se vidi po tome što nam Jehova na različite načine pomaže da mu vjerno služimo (Iza. 48:17). On želi da spremno prihvaćamo pomoć koju nam pruža, i to naročito onda kad nas snađu teški problemi. O tome svjedoči i Mojsijev zakon.

Jehova se putem Mojsijevog zakona s ljubavlju pobrinuo da se pomaže “nevoljnicima”, odnosno siročadi, udovicama i došljacima (3. Mojs. 19:9, 10; 5. Mojs. 14:29). On zna da neki njegovi sluge ponekad trebaju pomoć svojih suvjernika (Jak. 1:27). Stoga nijednom njegovom sluzi ne bi trebalo biti teško prihvatiti pomoć koju mu žele pružiti oni koje je Jehova na to potaknuo. No kada prihvaćamo nečiju pomoć, trebamo to činiti s ispravnim stavom.

S druge strane Božja Riječ ističe da Božji narod ima priliku i davati, odnosno pomagati drugima. Prisjeti se izvještaja o siromašnoj udovici koju je Isus zapazio u jeruzalemskom hramu (Luka 21:1-4). Ona je vjerojatno primala pomoć koju je Jehova s ljubavlju pružio udovicama putem Mojsijevog zakona. No iako je bila siromašna, ne pamtimo je po tome što je primala pomoć, nego po njenoj darežljivosti. Zbog svoje darežljivosti sigurno je bila sretna, jer Isus je rekao da “više usrećuje davati nego primati” (Djela 20:35). Imajući na umu tu važnu istinu, pitaj se: Na koje bih načine ja mogao nesebično davati drugima te osjetiti radost koja iz toga proizlazi? (Luka 6:38).

Psalmist se pitao: “Što da uzvratim Jehovi za sva dobra koja mi je učinio?” (Psal. 116:12). Kakva mu je to dobra Jehova učinio? Pomagao mu je kad su ga snašle “tjeskoba i tuga”. Osim toga Jehova je “izbavio dušu njegovu od smrti”. Psalmist je sada na neki način htio “uzvratiti Jehovi”. Kako je to mogao učiniti? Rekao je: “Zavjete svoje izvršit ću Jehovi” (Psal. 116:3, 4, 8, 10-14). Čvrsto je odlučio održati sva obećanja koja je dao Jehovi i ispuniti sve svoje dužnosti prema njemu.

I ti možeš postupiti poput psalmista. Kako? Tako da se u životu uvijek držiš Božjih zakona i načela. Stoga daj sve od sebe da ti služba Jehovi bude na prvom mjestu u životu i da te Božji duh vodi u svemu što činiš (Prop. 12:13; Gal. 5:16-18). Naravno, nikad nećeš moći u potpunosti uzvratiti Jehovi za sve što je učinio za tebe. No kad Jehova vidi da mu predano služiš, njegovo se srce jako raduje (Izr. 27:11). Uistinu je divno što možemo na taj način obradovati Jehovu!

Sigurno ćeš priznati da ti to što si dio kršćanske skupštine koristi na mnoge načine. Jehova preko nje pruža obilje duhovne hrane. Upoznao si istinu koja te oslobodila vjerskih zabluda i izbavila iz duhovne tame (Ivan 8:32). Na skupštinskim sastancima, pokrajinskim sastancima i kongresima koje organizira “vjerni i razboriti rob” stekao si biblijsko znanje koje ti omogućava da dobiješ vječni život u raju na Zemlji u kojem neće biti boli i patnje (Mat. 24:45-47). Možeš li uopće nabrojiti sve blagoslove koje si dobio — i koje ćeš još dobiti — putem Božje skupštine? A što bi ti zauzvrat mogao učiniti za nju?

Apostol Pavao napisao je: “Cijelo tijelo — kojemu su svi dijelovi skladno sastavljeni i složno rade jer svaki zglob koji ih povezuje ispunjava svoju svrhu da bi svaki pojedini ud mogao primjereno djelovati — doprinosi svojem rastu na izgradnju samoga sebe u ljubavi” (Efež. 4:15, 16). Iako se te riječi prvenstveno odnose na pomazane kršćane, načelo koje se u njemu navodi može se primijeniti na sve današnje kršćane. Svaki član skupštine može doprinijeti dobrobiti i rastu skupštine. Na koje sve načine to možemo činiti?

Možemo se truditi da uvijek hrabrimo druge i duhovno ih jačamo (Rim. 14:19). ‘Rastu tijela’ možemo doprinijeti i tako da uvijek pokazujemo plodove Božjeg duha u ophođenju s našim suvjernicima (Gal. 5:22, 23). Osim toga možemo tražiti prilike da “činimo dobro svima, a naročito svojoj braći u vjeri” (Gal. 6:10; Hebr. 13:16). Svi članovi skupštine — braća i sestre, stari i mladi — mogu učiniti svoj dio kako bi se ‘tijelo izgrađivalo u ljubavi’.

Pored toga možemo koristiti svoje talente, snagu i materijalna sredstva kako bismo podupirali skupštinu u službi propovijedanja. Isus Krist je rekao: “Besplatno ste primili.” Što se onda traži od nas? “Besplatno dajte”, rekao je Isus (Mat. 10:8). Stoga sudjeluj u što većoj mjeri u važnom djelu propovijedanja vijesti o Kraljevstvu i činjenja učenika (Mat. 24:14; 28:19, 20). Što ako zbog svojih okolnosti ne možeš baš mnogo učiniti? Sjeti se siromašne udovice o kojoj je Isus govorio. Njen je prilog bio vrlo malen. No Isus je rekao da je ona dala više od svih drugih. Dala je sve što je mogla (2. Kor. 8:1-5, 12).

Međutim ponekad ćeš možda doći u situaciju da ti treba pomoć skupštine. Nikada ne oklijevaj prihvatiti pomoć koju ti skupština može ponuditi kad se boriš s problemima koje donosi život u ovom svijetu. Jehova je dao duhovno zrelu i brižnu braću da ‘pasu skupštinu’ — da ti pomažu kad doživljavaš kušnje i probleme (Djela 20:28). Starješine i drugi članovi skupštine žele ti pružiti utjehu, podršku i zaštitu u vrijeme nevolje (Gal. 6:2; 1. Sol. 5:14).

No kad primaš pomoć, to trebaš činiti s ispravnim stavom. Pomoć koju dobiješ uvijek prihvati s cijenjenjem. Takvu podršku svojih suvjernika smatraj izrazom Božje nezaslužene dobrote (1. Petr. 4:10). Zašto je važno imati takav stav? Zato što ne bi bilo ispravno primati pomoć onako kako to čine mnogi u ovom svijetu — bez imalo zahvalnosti.

U svom pismu skupštini u Filipima Pavao je o Timoteju napisao: “Nemam nikoga drugog poput njega tko bi se istinski brinuo za vašu dobrobit.” Međutim Pavao je zatim dodao: “Svi se drugi brinu samo o sebi, a ne o onome što pripada Kristu Isusu”  (Filip. 2:20, 21). Imajući na umu ovu važnu Pavlovu primjedbu, razmislimo što nama danas može pomoći da ne postanemo previše zaokupljeni sami sobom.

Nikada ne bismo smjeli biti prezahtjevni kada od drugih u skupštini očekujemo da nam posvete svoje vrijeme i pažnju kako bi nam pomogli da izađemo na kraj s našim problemima. Zašto to ne bi bilo u redu? Razmisli o sljedećem: Nema sumnje da bismo bili jako zahvalni ako bi nam neki brat pružio materijalnu pomoć kad bismo se iznenada našli u teškim problemima. No bismo li ikada zahtijevali od njega takvu materijalnu pomoć? Naravno da ne bismo! Slično trebamo gledati na vrijeme i pažnju koju nam posvećuju naša brižna braća. Iako će braća uvijek rado učiniti za nas sve što mogu, trebamo biti uravnoteženi i razumni, ne očekujući od njih previše. Uostalom, kakvu god nam pomoć naši suvjernici pružali u teškim situacijama, zar ne bismo htjeli da to čine drage volje?

Tvoja kršćanska braća i sestre sigurno bi ti uvijek voljeli pomoći. Međutim ponekad ti naprosto neće moći pružiti sve što ti je potrebno. Ako se to dogodi, budi uvjeren da će Jehova biti uz tebe kao što je bio i uz psalmista, bez obzira na to s kakvim bi se kušnjama mogao suočiti (Psal. 116:1, 2; Filip. 4:10-13).

Zato prihvati zahvalno svaku pomoć koju ti Jehova pruža, naročito kad se nađeš u problemima i nevoljama (Psal. 55:22). On želi da prihvatiš njegovu pomoć. No ujedno želi da budeš darežljiv, jer on ljubi “vesela darovatelja”. Stoga čvrsto “odluči u svom srcu” činiti sve što možeš kako bi podupirao službu pravom Bogu (2. Kor. 9:6, 7). Tako ćeš moći i zahvalno primati i velikodušno darivati.