JOŠ od davnina žene su posvećivale puno pažnje svom izgledu. To dokazuju oslikane grobnice, mozaici i freske otkrivene na području Mezopotamije i Egipta. Na slikama koje potječu iz doba starog Egipta jasno se može uočiti da su Egipćani nanosili tamnu šminku oko očiju kako bi istaknuli njihov bademast oblik.

Jesu li žene u drevnom Izraelu koristile šminku i druga sredstva za uljepšavanje? Iako na području Izraela nisu pronađene oslikane grobnice ni freske koje bi to dokazale, možemo biti sigurni da jesu. Određeni biblijski izvještaji i arheološki nalazi pronađeni u područjima koja se spominju u Bibliji mogu nam barem donekle otkriti tajne uljepšavanja ondašnjih žena.

Na arheološkim nalazištima diljem Izraela pronađeni su brojni predmeti koji su se koristili u kozmetici — kamene zdjelice ili palete u kojima se se usitnjavali i miješali sastojci za pravljenje kozmetičkih preparata, zatim duguljaste bočice s miomirisima, alabastrene posudice u kojima su se čuvali balzami, ogledalca od bronce te štošta drugo. Pronađena je i jedna žličica od bjelokosti koja je na jednoj strani drške imala izrezbareno palmino lišće, a na drugoj lice žene te nekoliko golubica.

Imućnije su žene, po svoj prilici, voljele čuvati svoje kozmetičke preparate u školjkama ukrašenim raznim motivima. U Egiptu te na području Kanaana arheolozi su pronašli žličice načinjene od drva ili bjelokosti, od kojih su mnoge bile ukrašene umjetnički izrezbarenim ornamentima. Neke su primjerice bile izrađene u obliku djevojke koja pliva. Sve to pokazuje da je u staro doba kozmetika bila u širokoj upotrebi.

U Bibliji se spominje da se jedna od kćeri vjernog Božjeg sluge Joba zvala Keren-Hapuk. Njeno ime prevedeno s hebrejskog može značiti “rog u kojem se drži crni prah za šminkanje (očiju)” (Job 42:14). Moguće je da je to ime dobila zato što je bila izuzetno lijepa. Bilo kako bilo, taj detalj ukazuje na to da ženama u biblijsko doba kozmetika nije bila strana.

Zanimljivo je da Biblija isticanje očiju tamnom šminkom i crnilom spominje u povezanosti sa ženama na zlu glasu, naprimjer s podmuklom kraljicom Izebelom, koja nije štovala pravog Boga, te s nevjernim Jeruzalemom, koji je u knjigama proroka Jeremije i Ezekijela uspoređen s bludnicom (2. Kraljevima  9:30; Jeremija 4:30; Ezekijel 23:40). Ako je suditi po velikom broju staklenih i kamenih posudica te finih četkica za nanošenje šminke što su pronađeni na arheološkim nalazištima, očito je da su mnoge žene u otpadničkom Izraelu, naročito one koje su bile bogate ili su bile iz kraljevske obitelji, šminkale i uljepšavale oči po uzoru na žene iz okolnih poganskih naroda.

Pravljenje mirisnih ulja na bazi maslinovog ulja seže u daleku prošlost. Ona su se u drevnom Izraelu osim u kozmetici koristila u službi Bogu. U 2. Mojsijevoj opisano je kako načiniti sveto ulje za pomazanje, koje su svećenici koristili tijekom službe u svetom šatoru. To posebno ulje bilo je mješavina cimeta, smirne i drugih aromatičnih biljaka (2. Mojsijeva 30:22-25). U Jeruzalemu su arheolozi pronašli radionicu za koju smatraju da potječe iz 1. stoljeća te da su se u njoj najvjerojatnije pripremala mirisna ulja i kâd za svetu službu u hramu. Biblija na mnogo mjesta spominje mirisno ulje koje se koristilo kako u svetoj službi tako i u svakodnevnom životu (2. Ljetopisa 16:14; Luka 7:37-46; 23:56).

 U tom dijelu svijeta s vodom se trebalo postupati štedljivo, pa su mirisna ulja bila važan dodatak higijeni. Ljudi su se mazali uljem zbog njegovog blagotvornog učinka te da bi zaštitili kožu od isušivanja (Ruta 3:3; 2. Samuelova 12:20). Židovka po imenu Estera prošla je razdoblje uljepšavanja masažom prije nego što se pojavila pred perzijskim kraljem Ahasverom. Biblija kaže da su je šest mjeseci masirali uljem od smirne, a potom još šest balzamom (Estera 2:12).

Miomirisi i mirisna ulja bili su vrlo skupocjeni. Njihova je vrijednost bila jednaka vrijednosti srebra i zlata. Kada je kraljica od Sabe došla kralju Salamunu, donijela mu je “zlata, balzama vrlo mnogo i dragog kamenja” (1. Kraljevima 10:2, 10). Kralj Ezekija podičio se svojim bogatstvom pred babilonskim poslanicima te im je osim čitave oružarnice i riznica punih zlata i srebra pokazao da ima mnogo balzama i skupocjenog ulja (Izaija 39:1, 2).

Zašto su mirisna ulja bila na tako visokoj cijeni? Između ostalog zato što je bilo potrebno preraditi mnogo različitog cvijeća, voća, lišća, smole te kore drveća da bi se dobila tek mala količina esencije. Biblija otkriva da su se mirisna ulja spravljala od aloje, balzama, smole bdelija, mirisne trske, kasije, cimeta, tamjana, smirne, šafrana, narda i drugog aromatičnog bilja. Neke od tih biljaka rasle su u Jordanskoj dolini, dok su se druge dopremale iz Indije, južnog dijela Arapskog poluotoka i drugih zemalja.

Balzamovo ulje spominje se u nekoliko biblijskih izvještaja, primjerice u izvještaju koji govori o Esteri, kraljici od Sabe te kralju Ezekiji. Godine 1988. u jednoj pećini blizu Kumrana, na zapadnoj obali Mrtvog mora, pronađena je bočica s gustim uljem. Budući da to ulje nije nalikovalo nijednom danas poznatom ulju, oko tog se nalaza podiglo mnogo prašine. Istraživači su se pitali je li to posljednja bočica čuvenog balzamovog ulja, međutim nisu mogli donijeti neki konkretan zaključak. Botaničari u Izraelu već godinama u blizini Mrtvog mora pokušavaju uzgojiti grmoliku biljku od koje se, po njihovoj pretpostavci, dobivalo balzamovo ulje.

Postoje naznake da se balzamov grm od kojeg se dobivalo vrijedno ulje uzgajao u području oko En-Gedija. Arheolozi su ondje pronašli peći, posude te razne metalne i koštane predmete koji potječu iz 6. stoljeća pr. n. e., a slični su priboru za izradu miomirisa pronađenom na drugim nalazištima. Većina stručnjaka pretpostavlja da taj grm potječe s Arapskog poluotoka ili iz Afrike. Miris se dobivao od biljnog soka, a način uzgoja te biljke i pripreme skupocjenog mirisnog ulja bio je strogo čuvana tajna.

Balzam se smatrao važnom strateškom sirovinom te se koristio u političkim pregovorima. Prema povjesničaru Josipu Flaviju, Marko Antonije je čitav nasad balzamovog grma dao na dar egipatskoj kraljici Kleopatri. Rimski povjesničar Plinije navodi da su tijekom rata s Rimljanima u 1. stoljeću Židovi pokušali uništiti sve nasade te biljke samo da ne bi pali u ruke njihovih neprijatelja.

Biblijski izvještaji i arheološka otkrića pomažu nam da zavirimo u način života ljudi u biblijsko doba. Pomoću njih možemo steći općenitu sliku o tome koji su se kozmetički preparati onda koristili. Biblija ne osuđuje uljepšavanje niti upotrebu kozmetičkih sredstava, ali nas savjetuje da i na tom području života pokazujemo skromnost i razboritost (1. Timoteju 2:9). Apostol Petar istaknuo je da je u Božjim očima dragocjen miran i blag duh. Moda se mijenja iz dana u dan, ali to načelo ne zastarijeva i potiče kršćanke, kako mlade tako i one malo starije, da paze na svoju unutarnju ljepotu, podsjećajući ih da ona ima istinsku vrijednost (1. Petrova 3:3, 4).