ŠTO biste vi odgovorili da vas netko upita je li Bog okrutan? I sama pomisao na to nekima zvuči sablažnjivo. Ipak, mnogi si postavljaju to pitanje ili čak otvoreno tvrde da je Bog okrutan. Zašto?

Neki misle da je Bog okrutan zato što ga smatraju odgovornim za sve učestalije prirodne katastrofe. Pitaju se zašto ih dopušta. Takve strahote za njih su dokaz da Bogu nije stalo do nas ili, što je još gore, da uživa u našoj patnji.

Neki pak počnu sumnjati u Božju ljubav kad u Bibliji naiđu na izvještaje koji na prvi pogled svjedoče o Božjoj okrutnosti. Primjerice izvještaj o općem potopu mogao bi nas navesti da se pitamo: “Zašto bi Bog pun ljubavi pobio sve te ljude? Nije li to okrutno?”

Jave li se i vama katkad slična razmišljanja? Čak i da ne sumnjate u Božju ljubav, biste li nekome tko smatra da je Bog okrutan mogli logično objasniti da on nije takav? Kako uopće možemo sa sigurnošću saznati kakav je Bog?

Jednostavno rečeno, okrutnost mrzimo zato što imamo osjećaj za pravdu. U tome se jako razlikujemo od ostalih stvorenja koja žive na Zemlji. Biblija kaže da je Bog stvorio čovjeka “na sliku svoju” (1. Mojsijeva 1:27). Upravo zato možemo odražavati njegove osobine i usvajati njegova moralna mjerila o tome što je dobro, a što zlo. Nije li stoga logično zaključiti da odbojnost koju osjećamo prema okrutnosti dokazuje da i Bog, koji je u nas usadio osjećaj za pravdu, mrzi okrutnost?

Božja Riječ, Biblija, podupire taj zaključak. U njoj Bog za sebe kaže: “Moji [su] putevi viši od vaših puteva i moje misli od vaših misli” (Izaija 55:9). Kad bismo Bogu pripisali okrutnost, ne bismo li time pokazali da sebe smatramo pravednijima od njega, a svoje misli uzvišenijima od njegovih? Umjesto da brzo donesemo takav zaključak, pokušajmo pošteno odvagnuti što znamo o Bogu. Je li moguće da smo stekli pogrešnu predodžbu o njemu? Jesmo li ga možda proglasili okrutnim samo zato što nam neki njegov postupak izgleda tako? Prije nego što odgovorimo na ta pitanja, prisjetimo se što zapravo znači biti okrutan.

Kad za nekoga kažemo da je okrutan, prosuđujemo njegove motive. Okrutna osoba uživa u tuđoj patnji ili bešćutno zatvara oči pred nevoljama koje drugi proživljavaju. Tako bismo okrutnim nazvali oca koji svoju djecu ukorava ili kažnjava zato što im uživa nanositi bol. No bismo li isto rekli za oca koji svoju djecu ukorava ili kažnjava zato što ih želi zaštititi i izvesti na pravi put? Taj jednostavan primjer pokazuje da je vrlo lako pogrešno procijeniti tuđe motive i donijeti pogrešan sud. U to smo se svi uvjerili jer smo se zacijelo barem jednom našli u situaciji kad su naši motivi bili krivo protumačeni.

U sljedećim člancima razmotrit ćemo dva razloga zbog kojih neki misle da je Bog okrutan — prirodne katastrofe o kojima, nažalost, tako često slušamo te Božje presude o kojima govori Biblija. To će nam nesumnjivo pomoći da steknemo objektivniju sliku o Bogu.