Rodio sam se u Rigi, glavnom gradu Latvije. Moja sestra i ja odrasli smo s majkom. Iako je naša majka katolkinja, u crkvu smo išli samo za blagdane. Oduvijek sam vjerovao da postoji neka viša sila, ali u mladosti nisam o tome previše razmišljao. Bio sam zaokupljen drugim stvarima.

Još kao dijete volio sam “popravljati” sve što bi mi došlo pod ruku. Zbog toga se majka uvijek bojala ostaviti me samog kod kuće jer se pitala čega ću se sljedećeg dosjetiti. Kako bi me zabavila, kupila mi je savršenu igračku — komplet koji je sadržavao alat za djecu te mnogo metalnih dijelova od kojih sam mogao svašta izrađivati. Osim toga, jako sam volio motociklizam, pa me majka prijavila na utrku koja se zove Zelta Mopēds (Zlatni moped). U početku sam sudjelovao u utrkama mopeda, a kasnije i motocikla.

Na treninzima sam brzo učio, te sam uskoro postao vrlo dobar motociklist. Tri sam puta osvojio latvijsko prvenstvo u motociklizmu, a dvaput prvenstvo baltičkih zemalja.

U vrijeme kad je moja karijera bila na vrhuncu moja djevojka Evija (s kojom sam se kasnije oženio) došla je u kontakt s Jehovinim svjedocima. Pronašla je neku njihovu literaturu, u kojoj se nalazio kupon putem kojeg se mogao zatražiti biblijski tečaj. Ispunila je taj kupon i poslala ga poštom. Nedugo potom posjetile su je dvije Jehovine svjedokinje, s kojima je počela proučavati Bibliju. Nisam imao ništa protiv toga, ali mene religija tada nije zanimala.

Jednom prilikom te su mi Jehovine svjedokinje predložile da prisustvujem biblijskom tečaju koji su vodile s Evijom. Nisam požalio što sam prihvatio njihov prijedlog jer  mi se jako svidjelo ono što sam čuo, naročito biblijsko obećanje da će Zemlja ponovno postati raj. Primjerice, u Psalmu 37:10, 11 stoji: “Još malo i zloga više neće biti. Pogledat ćeš na mjesto njegovo, a njega neće biti. A krotki će posjedovati zemlju i uživat će u obilju mira.” To obećanje veoma me se dojmilo.

Malo-pomalo počeo sam se sve više zanimati za Bibliju. Uvidio sam da mnoge religije uče laži o Bogu. S druge strane, zadivilo me što Biblija pruža logična i jasna objašnjenja na mnoga pitanja.

Proučavajući Bibliju, shvatio sam da Jehova izuzetno cijeni život i da ga smatra vrijednim (Psalam 36:9). Zbog toga sam odlučio prestati sudjelovati u opasnim motociklističkim utrkama. Bio je to logičan korak jer sam svojim životom želio slaviti Jehovu. Motociklističke utrke te slava i uzbuđenje koji su povezani s njima više me nisu toliko privlačili.

Godine 1996. bio sam na međunarodnom kongresu Jehovinih svjedoka u estonskom gradu Tallinnu, nedaleko od stadiona na kojem sam se nekad često natjecao. Na kongresu, kojem su prisustvovali Jehovini svjedoci iz raznih zemalja, vladali su mir i sloga. Kad je jedna Jehovina svjedokinja izgubila torbu, pomislio sam: “Može se slobodno oprostiti od nje. Nikad je više neće vidjeti.” No uto je došla jedna njena suvjernica koja je u ruci imala izgubljenu torbu. Ostao sam bez riječi kad sam vidio da je torba vraćena i da iz nje ništa ne nedostaje. U tom sam trenutku shvatio da Jehovini svjedoci doista žive po visokim biblijskim mjerilima. Evija i ja nastavili smo proučavati Bibliju te smo 1997. postali Jehovini svjedoci.

Neki moji prijatelji izgubili su život u opasnim motociklističkim utrkama. Zahvaljujući proučavanju Biblije uvidio sam da je život dar od Boga te da sam njemu odgovoran za svoje postupanje. Ta mi je spoznaja vjerojatno spasila život.

Evija i ja četiri smo godine radili u podružnici Jehovinih svjedoka u Rigi sve dok nismo postali roditelji. Danas se svojoj kćerkici, Alisi, trudimo pomoći da zavoli Jehovu. No i dalje mogu mehaničarskim uslugama koristiti svojim bivšim suradnicima jer jednom tjedno na svom starom radnom mjestu servisiram automobile te vršim druge popravke. Još uvijek popravljam sve što mi dođe pod ruku, ali danas u pravom smislu riječi.

Puno mi znači i što sa svojom obitelji mogu bližnjima govoriti o onome što sam saznao iz Biblije. Doista, Božje obećanje da će Zemlja postati raj promijenilo mi je život!