Idi na sadržaj

Idi na kazalo

INDONEZIJA

Napokon smo zajedno!

Ispričale Linda i Sally Ong

Napokon smo zajedno!

Linda: Kad sam imala 12 godina, majka mi je rekla da imam mlađu sestru koju su ona i otac dali na usvajanje. Pitala sam se je li i moja sestra rođena gluha poput mene. Godine su prolazile, a ja nisam znala ništa o njoj.

Sally: Nisam znala da sam usvojena. Žena za koju sam mislila da mi je majka bila je okrutna prema meni — tukla me i ophodila se sa mnom kao s kakvom sluškinjom. Zbog toga sam u djetinjstvu često bila potištena i osjećala sam se jako usamljeno. Život mi je dodatno otežavalo to što sam gluha od rođenja. A onda sam upoznala Jehovine svjedoke i počela proučavati Bibliju. Kad je moja “majka” saznala za to, istukla me remenom i promijenila bravu na vratima. Bila sam zatočena u vlastitom domu. S 20 godina pobjegla sam od kuće, a Jehovini svjedoci primili su me k sebi. Krstila sam se početkom 2012.

Linda: Kad sam imala 20 godina, počela sam proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Kasnije sam redovito išla u Jakartu na oblasne kongrese na kojima se program prevodio na znakovni jezik. Na tim sam skupovima upoznala mnoge gluhe osobe, a među njima i Sally, Jehovinu svjedokinju koja je živjela u pokrajini Sjevernoj Sumatri. Osjetila sam određenu povezanost s njom, ali nisam tome pridavala neku posebnu pažnju.

Sally: Linda i ja postale smo dobre prijateljice. Kroz glavu mi je prošla misao da jako sličimo jedna drugoj, ali nisam previše razmišljala o tome.

Linda: Krstila sam se u kolovozu 2012. Dan prije krštenja osjetila sam snažnu želju da pronađem svoju mlađu sestru. U molitvi sam preklinjala Jehovu: “Molim te, pomozi mi da pronađem svoju sestru. Želim joj pomoći da te upozna.” Ubrzo nakon toga moja je majka sasvim neočekivano dobila poruku od jedne osobe koja je napisala da ima nekih vijesti o mojoj sestri. Ta je poruka pokrenula niz događaja koji su na koncu doveli do toga da sam stupila u kontakt sa Sally.

Sally: Kad mi je Linda rekla da sam ja njena sestra s kojom su odavno izgubili svaku vezu, odmah sam sjela na avion i odletjela u Jakartu kako bih se našla s njom. Kad sam stigla u zračnu luku, ondje me čekala Linda, a s njom su bili i moj otac, majka i još jedna moja starija sestra. Počela sam se tresti od silnih emocija koje su me preplavile. Izgrlili smo se i izljubili. Majka me toplo zagrlila i nije se mogla odvojiti od mene. Svima su niz lice tekle suze. Kad su me otac i majka u suzama molili da im oprostim što su me dali na usvajanje, opet smo svi počeli plakati i grliti jedni druge.

Linda: Budući da smo odrasle u različitim okolnostima, trebalo nam je vremena da se priviknemo na to da imamo različite navike i karakterne osobine. No jako volimo jedna drugu.

Sally: Linda i ja danas živimo zajedno u Jakarti i pripadamo istoj skupštini koja djeluje na znakovnom jeziku.

Linda: Sally i ja bile smo razdvojene više od 20 godina. Zahvalne smo Jehovi što smo napokon zajedno.