Kad je Isus bio uhvaćen u Getsemanskom vrtu, apostoli su od straha pobjegli i napustili ga. No dvojica su u jednom trenutku prestala bježati. Bili su to Petar i “jedan drugi učenik”, očigledno apostol Ivan (Ivan 18:15; 19:35; 21:24). Možda su sustigli Isusa dok ga je svjetina vodila k Ani. Kad ga je Ana poslao velikom svećeniku Kajfi, Petar i Ivan slijedili su ga sa sigurne udaljenosti. Premda su se bojali za vlastiti život, očito ih je istovremeno jako brinulo što će se dogoditi s njihovim Učiteljem.

Kad su stigli do Kajfine kuće, Ivan je uspio ući u dvorište jer je bio poznat velikom svećeniku, a Petar je ostao ispred ulaznih vrata. Ivan se ubrzo vratio i razgovarao s vrataricom, koja je zatim dopustila Petru da uđe.

Kako je noć bila hladna, ljudi što su bili u dvorištu naložili su vatru. Čekajući “da vidi što će se dogoditi” i kakav će biti ishod Isusovog suđenja, Petar im se pridružio kako bi se ugrijao (Matej 26:58). Kad je vratarica na svjetlu vatre bolje promotrila Petra, uzviknula je: “Nisi li i ti učenik tog čovjeka?” (Ivan 18:17). I drugi su ga prepoznali i optužili da je bio s Isusom (Matej 26:69, 71-73; Marko 14:70).

Petar se jako uplašio. Povukao se u predvorje, nastojeći što manje pažnje skretati na sebe. Kad su ga ponovno optužili da je bio s Isusom, on je to porekao te je u jednom trenutku nekome od njih kazao: “Niti ga znam niti razumijem što govoriš!” (Marko 14:67, 68). Čak se počeo “kleti i zaklinjati” ne bi li ih uvjerio da su u krivu i da im govori istinu (Matej 26:74).

Za to vrijeme trajalo je Isusovo suđenje, koje se vjerojatno održavalo u prostoriji na katu što je gledala na dvorište. Petar i drugi koji su čekali u dvorištu nesumnjivo su promatrali kako različiti svjedoci dolaze i odlaze.

Prepoznavši u Petrovom govoru galilejski naglasak, ljudi su shvatili da ne govori istinu. Ondje je bio i rođak Malha, roba kojem je Petar odsjekao uho. On ga je upitao: “Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?” Kad je Petar to po treći put zanijekao, pijetao je zapjevao, kao što je Isus i prorekao (Ivan 13:38; 18:26, 27).

Isus je u tom trenutku očito bio na balkonu iznad dvorišta. Okrenuo se i pogledao Petra, što je njemu zasigurno probolo srce. Sjetio se što mu je Isus rekao samo nekoliko sati ranije u gornjoj sobi. Nije teško zamisliti koliko je bio očajan kad je shvatio što je učinio! Izašao je van i gorko zaplakao (Luka 22:61, 62).

Kako se to moglo dogoditi? Kako se Petar, koji je bio toliko siguran u sebe, u svoju vjernost i duhovnu snagu, mogao odreći svog Učitelja? Očito je bio zatečen cijelom tom situacijom, jer su ljudi izvrtali činjenice i prikazivali Isusa kao opakog zločinca. Nažalost, u tom ključnom trenutku, kad je imao priliku zauzeti se za nedužnog čovjeka, i to onoga koji je imao “riječi vječnog života”, on mu je okrenuo leđa! (Ivan 6:68).

To gorko Petrovo iskustvo pokazuje da čak i onaj tko ima jaku vjeru i odano služi Bogu može izgubiti tlo pod nogama ako nije spreman za neočekivane kušnje. Izvucimo pouku iz tog primjera i nemojmo nikada dopustiti da se nešto slično dogodi i nama!