Četrnaestog rujna 2013. održana je promocija 135. razreda Gileada, misionarske škole Jehovinih svjedoka. Svečanost je održana u njihovom obrazovnom centru, koji se nalazi u Pattersonu (New York), a programu je prisustvovalo otprilike 10 500 osoba. Škola Gilead pomaže Jehovinim svjedocima koji već dugi niz godina propovijedaju biblijsku poruku da još kvalitetnije izvršavaju svoju službu.

Voditelj programa bio je Guy Pierce, član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka. Uvodne riječi temeljio je na Mateju 28:19, 20: “Idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, (...) učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio!”

Brat Pierce istaknuo je da su te Isusove riječi pokrenule svojevrsnu lančanu reakciju jer oni koji postanu Kristovi sljedbenici i sami propovijedaju te stvaraju nove učenike. Uče ih da drže sve Isusove zapovijedi, pa tako i zapovijed da objavljuju dobru vijest o Kraljevstvu (Matej 24:14). Zahvaljujući tome svaki novi učenik s vremenom počne propovijedati vijest o Kraljevstvu te poučavati ljude o Bogu. Koji su rezultati našeg propovijedanja? Brat Pierce je rekao: “Broj stanovnika na Zemlji sve više raste, ali raste i broj Božjih slugu.”

“Dali su više nego što su mogli”: Thomas Cheiky, član Odbora podružnice Jehovinih svjedoka u Sjedinjenim Državama, iznio je govor na temelju 2. Korinćanima 8:1-4. Iako su makedonske skupštine u 1. stoljeću bile jako siromašne, molile su neka im se omogući “da prilože svoj velikodušni dar” za suvjernike u Jeruzalemu kojima je bila potrebna pomoć. Polaznici Gileada pokazuju sličnu velikodušnost i samopožrtvovnost.

Možemo biti uvjereni da su članovi makedonskih skupština bili razboriti i da nisu davali pretjerano velike priloge zbog kojih bi ispaštala njihova obitelj ili njihova služba Bogu. Brat Cheiky savjetovao je polaznicima da i oni budu velikodušni, ali da u tome nađu pravu mjeru.

“Škola je gotova”: Samuel Herd, član Vodećeg tijela, objasnio je zašto se misionari trebaju sjećati svog školovanja u Gileadu. Kao što nam neka lijepa melodija koju ujutro čujemo lako uđe u uho i prati nas cijeli dan, tako i lijepe uspomene iz Gileada još dugo mogu pratiti misionare i pomoći im da ostanu duhovno jaki.

Brat Herd podsjetio je misionare da Božje sjećanje nema granica. Jehova je dao ime milijardama zvijezda koje postoje u svemiru i pamti svaku od njih (Psalam 147:4). Zar se onda neće sjećati truda koji su misionari uložili u pohađanje ove škole? Oni su skupili “blago na nebu” i Jehova će zauvijek cijeniti njihovu službu. Nitko ga ne može navesti da ih zaboravi! (Matej 6:20).

Budući da Bog pamti trud misionara i ljubav koju osjećaju prema njemu, oni doista imaju razloga čuvati u svom sjećanju lijepe dane provedene u Gileadu. Brat Herd je kazao: “Kad vam drage uspomene na ovu školu uljepšaju dan, ne zaboravite zahvaliti Jehovi jer je on izvor vaše radosti. Nemojte dopustiti da vaše uspomene izblijede. Ono što ste ovdje naučili koristit će vam cijeli život.”

“Uzdajte se u Jehovinu neopisivu moć”: Sam Roberson, nastavnik u Gileadu, potaknuo je polaznike da se ne oslanjaju na svoju snagu kad se suočavaju s novim životnim izazovima, nego da se uzdaju u Jehovinu moć. U Efežanima 3:20 stoji da Bog “može učiniti neizmjerno više od svega što molimo ili zamislimo”. Jehovinu moć ne možemo u potpunosti dokučiti ni opisati riječima, pa stoga u tom retku s pravom piše da Jehova može učiniti neizmjerno više od svega što zamislimo.

Jehova svojom neopisivom snagom pomaže svakom kršćaninu. On je kao “strašan junak” koji stoji uz nas kad se borimo s nekim velikim problemom (Jeremija 20:11). Brat Roberson podsjetio je misionare da će im Jehova pomoći da svladaju svaki problem ili poteškoću.

“Cijenite vrijednu službu koja vam je povjerena”: William Samuelson, još jedan nastavnik u Gileadu, istaknuo je dva razloga koja pokazuju da je služba misionara vrijedna i da su oni dostojni cijenjenja. Kao prvo, svojom revnom službom prije i tijekom Gileada iskazali su se kao marljivi radnici. Kao drugo, oni zastupaju najvišu vlast u svemiru — Božje Kraljevstvo.

Kako misionari i nadalje mogu pokazivati da cijene svoju službu? Brat Samuelson potaknuo ih je neka iskazuju čast Jehovi i poštuju svoje bližnje. Na taj će način postupati po uzoru na Isusa, koji je poštovao dostojanstvo drugih, čak i kad ih je trebao savjetovati ili ukoriti. Zašto je to važno? Zato što će tako, poput apostola Pavla, veličati svoju službu, a ne sebe, te dokazati da su dostojni poštovanja (Rimljanima 11:13).

“Moć je ovim konjima u ustima”: Michael Burnett, koji također služi kao nastavnik u školi Gilead, objasnio je da riječi iz Otkrivenja 9:19 ispunjavamo kad primjenjujemo ono što učimo na sastancima i s uvjerenjem prenosimo dobru vijest. Potom je pozvao misionare da ispričaju što su tijekom školovanja doživjeli u službi propovijedanja ili da odglume neke od tih situacija. Naprimjer, jedan je misionar čovjeku koji je radio na benzinskoj crpki postavio pitanje: “Znate li kad su započela, a kad završila vremena neznabožaca?” (Luka 21:24). Čovjeka je to zaintrigiralo, pa mu je misionar drugi put odgovorio na to pitanje pomoću 4. poglavlja Danijela i dodatka iz knjige Što Biblija doista uči?

“Ojačali su svoje srce”: Adrian Fernandez, član Odbora podružnice u Sjedinjenim Državama, intervjuirao je dva bračna para novih misionara. Brat Helge Schumi rekao je kako se na nastavi često naglašavalo da misionari moraju ostati ponizni. To je jako važno jer i sama Biblija pokazuje da su se neki Božji sluge uzoholili nakon što su dobili posebna zaduženja (2. Ljetopisa 26:16). Brat Peter Canning prisjetio se mudrog savjeta o učenju novog jezika koji su čuli u jednom predavanju: “Nemoj biti ponosan! Nije strašno ako nekad ispadneš bedast!” Svih četvero misionara reklo je da su jako zahvalni za pouke koje su primili jer već sada osjećaju da su ojačale njihovo srce, a uvjereni su da će im pomoći i u njihovoj daljnjoj službi (Hebrejima 13:9).

“Radujte se što su vaša imena zapisana na nebesima”: Te riječi iz Luke 10:20 bile su naslov glavnoga govora, koji je iznio Geoffrey Jackson, član Vodećeg tijela. Za razliku od misionara koji su prije pohađali Gilead, većina sadašnjih polaznika neće krčiti put u nepoznato, a vjerojatno neće ni doživjeti spektakularna iskustva propovijedajući na potpuno neobrađenim područjima. Kako unatoč tome trebaju gledati na svoju službu?

Jednom prilikom Isus je poslao svojih 70 učenika u propovijedanje. Kad su se vratili, s radošću su rekli da su istjerivali demone služeći se Isusovim imenom (Luka 10:1, 17). On im je rekao da su to doista divne vijesti, no dodao je: “Ne radujte se tome što vam se duhovi pokoravaju, nego se radujte što su vaša imena zapisana na nebesima” (Luka 10:20). Time im je dao do znanja da neće svaki dan doživjeti nešto tako uzbudljivo. Dakle, nisu se trebali usredotočiti na ono što postižu u službi, nego su trebali dati sve od sebe da ostanu vjerni Jehovi i da im imena budu “zapisana na nebesima”.

“Ono što je Isus rekao sedamdesetorici učenika vrijedi i za nas”, kazao je brat Jackson. Naša radost ne smije ovisiti o rezultatima koje postižemo u službi. Na koncu, oni nisu glavno mjerilo naše vjernosti Jehovi. O čemu onda ovisi hoćemo li biti radosni i ostati vjerni Bogu? Isključivo o tome imamo li prisan odnos s njim i jesmo li revni u službi.

Čak je i Isus nailazio na negativne reakcije ljudi koje su ga mogle lako obeshrabriti. Primjerice, napustili su ga mnogi koji su ga isprva rado slušali. Nakon što je jednom prilikom čudom nahranio tisuće ljudi, oni su pošli za njim (Ivan 6:10-14, 22-24). No uskoro su se sablaznili kad su čuli njegove riječi te su otišli od njega jednako brzo kao što su ga počeli slijediti (Ivan 6:48-56, 60, 61, 66). S druge strane, apostoli nisu iznevjerili Isusa, nego su ostali uz njega. Oni su nam dali dobar primjer jer se nisu usredotočili na rezultate u službi, već im je bilo važnije da ostanu vjerni Jehovi i sačuvaju prisan odnos s njim (Ivan 6:67-69).

Zaključak: Nakon što su misionari dobili diplome, jedan od njih u ime cijelog razreda pročitao je pismo zahvale. Brat Pierce zaključio je program rekavši da Božji sluge, pa tako i polaznici Gileada, u očima svijeta nisu ni po čemu posebni (Djela apostolska 4:13; 1. Korinćanima 1:27-31). Međutim, Jehovi smo posebni jer mu predano služimo i on nam daje svoj sveti duh. Brat Pierce rekao je da naše znanje ne može zadiviti Jehovu, ali da naša odanost, vjernost i predanost na njega ostavljaju izuzetno snažan dojam.