Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

 PRIBLIŽIMO SE BOGU

„Molite, i daće vam se“

„Molite, i daće vam se“

„Gospode, nauči nas da se molimo“ (Luka 11:1). To je jedan Isusov učenik tražio od njega. U svom odgovoru, Isus je spomenuo dva poređenja koja nas uče kako da upućujemo molitve koje će Bog čuti. Ako ste se ikada pitali da li Bog sluša vaše molitve, zanimaće vas Isusov odgovor. (Pročitajte Luku 11:5-13.)

Prvo poređenje govori o osobi koja se moli (Luka 11:5-8). U toj priči, jednom čoveku usred noći dolazi gost a on nema hranu da iznese pred njega. Za domaćina je to ozbiljna stvar. Uprkos tome što je kasno, odlazi kod svog prijatelja i pita da pozajmi malo hleba. U početku, prijatelj nije voljan da ustane zato što je sa porodicom već legao. Međutim, uporni čovek bez oklevanja traži sve dok napokon ne dobija ono što želi. *

Šta nam ova priča otkriva o molitvi? Isus nam poručuje da treba da budemo uporni — da neprestano molimo, tražimo i kucamo (Luka 11:9, 10). Zbog čega? Da li to znači da kada se molimo, mi zapravo lupamo na vrata Bogu koji nije rad da odgovori? Ne, Isusova pouka je da Bog, za razliku od neodlučnog prijatelja, želi da ispuni prikladne molbe onih koji se mole s verom. Ta vera se vidi po našoj upornosti. Ako neprestano molimo za nešto, time otkrivamo da nam je to zaista potrebno i da snažno verujemo da Bog to može dati — ukoliko je u skladu s njegovom voljom (Marko 11:24; 1. Jovanova 5:14).

Drugo poređenje je usmereno na Jehovu, onoga „koji sluša molitve“ (Psalam 65:2). Isus je postavio pitanje: „Koji bi otac među vama svom sinu, ako ga zamoli za ribu, dao zmiju umesto ribe? Ili ako ga zamoli za jaje, hoće li mu dati škorpiju?“ Odgovor je očigledan — nijedan brižan otac neće svom detetu dati nešto što bi mu škodilo. Potom, Isus objašnjava poređenje: Ako nesavršeni ljudi ’daju dobre darove‘ svojoj deci, „koliko će više Otac, koji je na nebu, dati svetog duha“ svojoj deci, to jest ljudima koji ga mole za taj najbolji od svih darova * (Luka 11:11-13; Matej 7:11).

Bog želi da ispuni prikladne molbe onih koji se mole s verom

Šta iz ovog poređenja učimo o Jehovi, onome „koji sluša molitve“? Isus nas poziva da na Jehovu gledamo kao na brižnog Oca koji jedva čeka da podmiri potrebe svoje dece. Stoga, oni koji mu služe mogu sa svom slobodom da mu se obrate i iznesu ono što im je u srcu. Pošto znaju da on želi samo najbolje za njih, spremno će prihvatiti njegov odgovor, čak iako to nije ono što su očekivali. *

Predlog za čitanje Biblije u aprilu:

Luka 7–21

^ odl. 4 U Isusovom poređenju se spominju običaji iz stvarnog života. Judejci su visoko cenili pokazivanje gostoljubivosti. Pošto su porodice pekle hleb za jedan dan, bilo je normalno da se pozajmi od drugih ako se potrošila zaliha. Takođe, ako je neka porodica bila siromašna, bilo je uobičajeno da svi spavaju u jednoj sobi.

^ odl. 6 Isus je često rezonovao koristeći izraz „koliko će više“ — pri čemu je na osnovu nečeg manjeg pomogao da se stvori slika o nečem većem. Jedan biblista je objasnio: „Logika je jednostavna, naime, ’ako je A tačno, tim više će i B biti tačno‘.“

^ odl. 7 Više detalja o tome kako treba da se molimo da bi nas Bog čuo može se naći u 17. poglavlju knjige Šta Biblija zaista naučava?, koju su izdali Jehovini svedoci.