Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Da li religija treba da se meša u politiku?

Da li religija treba da se meša u politiku?

 Mnogi ljudi širom sveta koji tvrde da su sledbenici Isusa Hrista duboko su umešani u politiku. Pružajući podršku političarima ili političkim partijama, neki promovišu svoju religiju i moralne vrednosti. S druge strane, političari često koriste etička i društvena pitanja da bi pridobili vernike. Neretko se dešava da se verske vođe kandiduju za neku političku funkciju. Pored toga, ima zemalja u kojima neka hrišćanska denominacija ima poseban status kao državna religija.

 Šta vi mislite? Da li sledbenici Isusa Hrista treba da se mešaju u politiku? Odgovor na ovo pitanje možete dobiti ako razmotrite Isusov primer, jer je on rekao: „Dao sam vam primer da i vi činite onako kako sam ja učinio vama“ (Jovan 13:15). Kakav nam je onda primer Isus ostavio kada je reč o politici?

Da li se Isus mešao u politiku?

 Ne. Isus se nije mešao u tadašnja politička pitanja.

 Isus nije težio za političkom moći. Nije želeo da prihvati kontrolu nad ljudskim vlastima kada mu je Satana Đavo ponudio „sva kraljevstva sveta“ (Matej 4:8-10). a Ljudi koji su uvideli da bi Isus bio dobar vođa jednom prilikom su pokušali da ga uvuku u politiku. Sveto pismo kaže: „Isus je znao da nameravaju da dođu i da ga na silu postave za kralja, pa je ponovo otišao u goru, sasvim sam“ (Jovan 6:15). Isus se nije povinovao volji naroda. On jednostavno nije želeo da ima bilo kakve veze sa politikom.

 Isus u političkim pitanjima nije stajao ni na čiju stranu. Na primer, u njegovo vreme Judejci su nerado plaćali poreze Rimljanima i smatrali su da im je taj teret nepravedno nametnut. Kada su pokušali da ga navedu da stane na nečiju stranu, on se nije upuštao u političku debatu o tome da li treba ili ne treba plaćati porez. Jednostavno je rekao: „Dajte caru carevo, a Bogu Božje“ (Marko 12:13-17). Ostao je neutralan, ali je jasno stavio do znanja da rimskim vlastima, koje predstavljaju cara, treba plaćati poreze. U isto vreme je pokazao da poslušnost vlastima ima svoje granice. Isključiva odanost pripada samo Bogu i država ne polaže pravo na to (Matej 4:10; 22:37, 38).

 Isus se zalagao za nebesku vlast – Božje Kraljevstvo (Luka 4:43). On se nije mešao u politiku jer je znao da će Božje Kraljevstvo, a ne ljudske vlasti, ostvariti Božju volju sa zemljom (Matej 6:10). Razumeo je da Božje Kraljevstvo neće funkcionisati posredstvom ljudskih vlasti jer će one biti uništene (Danilo 2:44).

Da li su se hrišćani u prvom veku mešali u politiku?

 Nisu. U skladu sa Isusovom zapovešću, oni nisu bili „deo sveta“ (Jovan 15:19). Sledili su njegov primer i nisu se mešali u tadašnja politička zbivanja (Jovan 17:16; 18:36). Radili su ono što im je Isus zapovedio – propovedali su i poučavali druge o Božjem Kraljevstvu (Matej 28:18-20; Dela apostolska 10:42).

 Hrišćanima u prvom veku poslušnost Bogu je bila na prvom mestu u životu ali su isto tako znali da moraju da poštuju i svetovne vlasti (Dela apostolska 5:29; 1. Petrova 2:13, 17). Poštovali su zakone i plaćali poreze (Rimljanima 13:1, 7). Iako se nisu mešali u politiku, koristili su zakonsku zaštitu i usluge koje je država pružala (Dela apostolska 25:10, 11; Filipljanima 1:7).

Hrišćanska neutralnost u današnjem svetu

 Sveto pismo jasno pokazuje da se ni Isus ni njegovi prvi sledbenici nisu mešali u politiku. Zato se Jehovini svedoci kao pravi hrišćani trude da ostanu potpuno neutralni. Poput hrišćana u prvom veku, oni rade ono što je Isus zapovedio – propovedaju dobru vest o Božjem Kraljevstvu (Matej 24:14).

a Kada je odbio tu ponudu, Isus nije osporio da je Satana u poziciji da mu ponudi tako nešto. On je kasnije za njega rekao da je „vladar ovog sveta“ (Jovan 14:30).