Jovan 12:1-50

  • Marija izliva ulje na Isusove noge (1-11)

  • Isusov ulazak u Jerusalim (12-19)

  • Isus govori o svojoj smrti (20-37)

  • Slaba vera Judejaca – ispunjenje proročanstva (38-43)

  • Isus došao da spase svet (44-50)

12  Šest dana pre Pashe, Isus je došao u Vitaniju, gde je živeo Lazar,+ kog je on uskrsnuo iz mrtvih.  Tamo su spremili večeru za njega. Marta je posluživala,+ a Lazar je bio među onima koji su s njim bili za stolom.  Marija je tada uzela libru* skupocenog mirisnog ulja, pravog narda, pa je Isusu namazala noge i obrisala ih svojom kosom. I kuća se ispunila mirisom tog ulja.+  A Juda Iskariotski,+ jedan od njegovih učenika, koji je nameravao da ga izda, rekao je:  „Zar ne bi bilo bolje da je ovo mirisno ulje prodato za 300 denara* i da je taj novac dat siromašnima?“  Ali to nije rekao zato što se brinuo za siromašne, nego zato što je bio lopov. Kod njega se nalazila kutija sa zajedničkim novcem pa je krao novac iz nje.  Tada je Isus rekao: „Pustite je. Neka to uradi kao pripremu za dan moje sahrane.+  Jer siromašne ćete uvek imati pored sebe,+ a mene nećete uvek imati.“+  Judejci su saznali gde je Isus, pa su u velikom broju došli tamo, ne samo zbog njega nego i da vide Lazara, kog je on uskrsnuo iz mrtvih.+ 10  A sveštenički poglavari dogovorili su se da ubiju i Lazara, 11  jer su zbog njega mnogi Judejci koji su odlazili tamo poverovali u Isusa.+ 12  Sutradan je mnoštvo koje je došlo na praznik čulo da Isus dolazi u Jerusalim. 13  Uzeli su palmine grane i izašli mu u susret. Uzvikivali su: „Spasi ga, molimo te! Blagoslovljen je onaj koji dolazi u Jehovino* ime,+ Kralj Izraela!“+ 14  Isus je našao magare i seo je na njega,+ kao što je napisano: 15  „Ne boj se, kćeri sionska! Evo, dolazi tvoj kralj, sedeći na mladunčetu magarice.“+ 16  Njegovi učenici nisu to u početku razumeli, ali kad je Isus bio proslavljen,+ setili su se da je time učinjeno ono što je bilo napisano o njemu.+ 17  A narod koji je bio s njim kad je pozvao Lazara iz groba+ i uskrsnuo ga iz mrtvih prenosio je vest o tome.+ 18  Zato mu je u susret izašlo mnoštvo ljudi koji su čuli da je učinio to čudo. 19  A fariseji su govorili među sobom: „Vidite da ništa ne možemo da uradimo. Svi idu za njim.“+ 20  Među onima koji su došli na praznik da se poklone Bogu bilo je i nekih Grka. 21  Oni su prišli Filipu,+ koji je bio iz Vitsaide u Galileji, i rekli mu: „Molimo te, hteli bismo da vidimo Isusa.“ 22  Filip je otišao i rekao to Andriji, pa su njih dvojica otišla i rekla to Isusu. 23  A Isus im je rekao: „Došlo je vreme da Sin čovečji bude proslavljen.+ 24  Istinu vam kažem, ako zrno pšenice ne padne na zemlju i ne umre, ostaje samo to jedno zrno. Ali ako umre,+ donosi obilan rod. 25  Ko voli svoj život, izgubiće ga*, a ko mrzi svoj život+ u ovom svetu, sačuvaće ga i živeće večno.+ 26  Ko želi da mi služi, neka ide za mnom, i gde sam ja, tamo će biti i moj sluga.+ Moj Otac će iskazati čast onome ko mi bude služio. 27  Obuzeo me je nemir.+ Šta da kažem? Oče, spasi me od onoga što me čeka*.+ Ali zbog toga sam i došao. 28  Oče, proslavi svoje ime.“ Tada se začuo glas+ s neba: „Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti.“+ 29  Narod koji je tamo stajao i čuo to rekao je da je zagrmelo. A neki su rekli: „Anđeo mu je govorio.“ 30  Isus je tada rekao: „Ovaj glas se nije čuo radi mene, nego radi vas. 31  Sada se sudi ovom svetu, sada će vladar ovog sveta+ biti svrgnut.+ 32  A kad ja budem podignut sa zemlje*,+ privući ću k sebi sve vrste ljudi.“ 33  To je rekao da bi nagovestio kakva mu smrt predstoji.+ 34  Na to mu je narod rekao: „Zakon kaže da će Hrist živeti zauvek.+ Kako onda ti kažeš da Sin čovečji mora biti podignut?+ Ko je taj Sin čovečji?“ 35  Isus im je odgovorio: „Svetlost će još malo biti među vama. Hodajte u svetlosti dok je još imate, da vas tama ne nadjača. Ko hoda u tami, ne zna kuda ide.+ 36  Dok imate svetlosti, verujte u svetlost, da biste bili sinovi svetlosti.“+ Isus je to rekao, a onda je otišao i sklonio se od njih. 37  Iako je pred njima učinio toliko čuda, oni nisu poverovali u njega, 38  tako da se ispunilo ono što je rekao prorok Isaija: „Jehova*, ko je poverovao u ono što je čuo od nas?+ Kome je Jehova* otkrio svoju moćnu ruku?“+ 39  A nisu mogli da poveruju jer je Isaija još rekao: 40  „Zaslepio im je oči i otvrdnuo im srca, da očima ne vide, da srcem ne razumeju i da mi se ne vrate pa da ih izlečim.“+ 41  Isaija je to rekao o Hristu jer je video njegovu slavu.+ 42  Pa ipak, čak su i mnogi poglavari poverovali u njega.+ Ali nisu to govorili javno, da ih fariseji ne bi izbacili iz sinagoge.+ 43  Jer više su voleli priznanje* od ljudi nego priznanje* od Boga.+ 44  Posle toga, Isus je glasno rekao: „Ko veruje u mene, ne veruje samo u mene nego i u onoga koji me je poslao.+ 45  I ko gleda mene, gleda i onoga koji me je poslao.+ 46  Ja sam došao na svet kao svetlost,+ da niko ko veruje u mene ne ostane u tami.+ 47  Ako neko čuje moje reči, a ne postupa po njima, ja ga ne osuđujem. Jer nisam došao da osudim svet, nego da spasem svet.+ 48  Ko odbacuje mene i ne prihvata ono što ja kažem, ima svog sudiju. Reč koju sam govorio sudiće mu u poslednji dan. 49  Jer ja nisam govorio sam od sebe, nego mi je sam Otac, koji me je poslao, zapovedio šta da govorim i o čemu da poučavam.+ 50  I znam da njegova zapovest vodi do večnog života.+ Zato ono što govorim, govorim onako kako mi je Otac rekao.“+

Fusnote

Reč je o rimskoj libri, koja je težila 327 grama. Videti Dodatak B14.
Doslovno: „uništava ga“.
Doslovno: „od ovog časa“.
To jest pogubljen na stubu.
Doslovno: „slava“.
Doslovno: „slava“.