Idi na sadržaj

MLADI PITAJU...

Zašto uvijek kažem nešto krivo?

Zašto uvijek kažem nešto krivo?

 “Nekad se uspijem kontrolirati, ali nekad kažem nešto tako bezvezno kao da uopće nemam mozga” (James).

 “Kad sam nervozna, govorim bez razmišljanja, a kad sam opuštena, kažem više nego što bih trebala. Zapravo, uvijek zabrljam” (Marija).

 Biblija kaže: “Jezik je vatra” i “Mala je vatra potrebna da veliku šumu zapali” (Jakov 3:5, 6). Da li zbog svojih riječi često sam sebi stvaraš probleme? Ako da, ovaj će ti članak sigurno koristiti.

 Zašto svi griješimo u govoru?

 Nesavršeni smo. Biblija kaže: “Svi često griješimo. Ako tko ne griješi u riječima, taj je čovjek savršen” (Jakov 3:2). Kao što se zbog nesavršenosti možemo spotaknuti i pasti, tako zbog nesavršenosti možemo i reći nešto pogrešno.

 “Moj mozak je nesavršen. Moj jezik isto. Nema šanse da ću ih moći savršeno kontrolirati” (Anna).

 Previše govorimo. Biblija kaže: “Obilje riječi ne biva bez grijeha” (Mudre izreke 10:19). Ljudi koji previše govore, a premalo slušaju, obično češće povrijede druge ili kažu nešto što nisu trebali reći.

 “Nije najpametniji onaj tko stalno govori. Nitko nije bio pametniji od Isusa, a on je nekad jednostavno šutio” (Julia).

 Sarkastični smo. Biblija kaže: “Ima tko govori nepromišljeno, kao da mačem probada” (Mudre izreke 12:18). Sarkazam svakako spada u nepromišljen govor. Sarkastična osoba riječima vrijeđa i omalovažava druge. Takva osoba možda može reći: “Ma, samo se šalim!” Ali ponižavati druge riječima, uopće nije šala. Biblija nas potiče da izbjegavamo pogrdan govor i zloću (Efežanima 4:31).

 “Znam brzo i duhovito odgovoriti na tuđe riječi i volim se šaliti. No to često vodi do sarkazma, a time sama sebi stvorim probleme” (Oksana).

Kad nešto kažeš, ne možeš to više povući, kao što ni pastu za zube ne možeš više vratiti u tubu

 Kontrolirati jezik

 Nije lako naučiti paziti na svoje riječi, ali biblijska načela mogu ti pomoći u tome. Naprimjer, razmisli o ova tri načela:

 “Riječi zadržite u srcu svojemu (...) i šutite!” (Psalam 4:4).

 Nekad je najbolje ne reći ništa. Djevojka po imenu Laura kaže: “Ono što osjećam u nekom trenutku možda neće potrajati. Kad se smirim, obično mi bude drago što nisam rekla ono što sam htjela.” Nekad je dovoljno zaustaviti se samo na par sekundi. Možda ti već to pomogne da ne kažeš nešto što ćeš poslije požaliti.

 “Zar uho ne ispituje riječi kao što nepce kuša hranu?” (Job 12:11).

 Sebe možeš poštedjeti mnogo boli ako si, prije nego nešto kažeš, postaviš sljedeća pitanja:

  •   Je li to što želim reći točno? Je li lijepo i dobro? Je li potrebno? (Rimljanima 14:19).

  •   Kako bih se osjećao da to netko kaže meni? (Matej 7:12).

  •   Hoću li svojim riječima pokazati da poštujem mišljenje druge osobe? (Rimljanima 12:10).

  •   Je li ovo pravi trenutak da kažem ono što mislim? (Propovjednik 3:7).

 “U poniznosti smatrajte druge većima od sebe” (Filipljanima 2:3).

 Taj savjet pomoći će ti da misliš dobro o drugima, a to će te potaknuti da kontroliraš jezik i promisliš prije nego nešto kažeš. A što ako si već rekao nešto ružno? Poniznost će ti pomoći da se ispričaš, i to što prije (Matej 5:23, 24). A dobro je i da postaviš sebi cilj da ćeš dati sve od sebe kako bi ubuduće svoj jezik držao pod kontrolom.