Bog će oprostiti svima koji poduzmu potrebne korake kako bi se iskupili za svoje grijehe. Biblija kaže da Bog oprašta spremno i velikodušno (Nehemija 9:17; Psalam 86:5; Izaija 55:7). On to čini u potpunosti. Slikovito govoreći, on briše naše grijehe kao da se nikad nisu ni dogodili (Djela apostolska 3:19). Osim toga, Bog oprašta jednom za sva vremena. Govoreći o grijesima Izraelaca, on je rekao: “Grijeha se njihova više neću sjećati” (Jeremija 31:34). Kad nam Bog oprosti neki grijeh, on se više ne vraća na njega da bi nas uvijek iznova optuživao i kažnjavao.

 Međutim, Božji oprost nije plod njegove slabosti ni pukih emocija. Bog nikad ne mijenja svoja pravedna mjerila. Zbog toga neke grijehe ne oprašta (Jošua 24:19, 20).

Kako dobiti Božje oproštenje

1.   Trebamo biti svjesni da grijeh zapravo predstavlja kršenje Božjih pravednih mjerila. Iako smo svojim grijehom možda povrijedili druge, trebamo imati na umu da smo prije svega povrijedili Boga (Psalam 51:1, 4; Djela apostolska 24:16).

2.   Trebamo priznati svoj grijeh Bogu u molitvi (Psalam 32:5; 1. Ivanova 1:9).

3.   Treba nam biti iskreno žao što smo učinili grijeh. “Žalost koja je u skladu s Božjom voljom potiče na pokajanje”, odnosno potiče nas da promijenimo svoj stav (2. Korinćanima 7:10). Da bismo dobili Božje oproštenje, treba nam biti žao i zbog neispravnih postupaka koji su doveli do grijeha (Matej 5:27, 28).

4.   Trebamo se obratiti, odnosno prestati neispravno postupati (Djela apostolska 3:19). To može značiti da ne smijemo ponoviti neki neispravan postupak ili pak da trebamo promijeniti čitav svoj način razmišljanja i postupanja (Efežanima 4:23, 24).

5.   Trebamo poduzeti korake kako bismo ispravili štetu koju smo nanijeli drugima (Matej 5:23, 24; 2. Korinćanima 7:11). Ispričajmo se onima kojima smo svojim ponašanjem zadali bol i nadoknadimo nastalu štetu koliko god nam je to moguće (Luka 19:7-10).

6.   U molitvi zatražimo od Boga da nam oprosti na temelju Isusove otkupne žrtve (Efežanima 1:7). Da bi on uslišio našu molitvu, moramo opraštati onima koji se ogriješe o nas (Matej 6:14, 15).

7.   Ako smo počinili ozbiljan grijeh, trebamo razgovarati sa zrelim kršćanima koji su osposobljeni za pružanje duhovne pomoći i koji se mogu moliti za nas (Jakov 5:14-16).

Pogrešna gledišta o Božjem opraštanju

 “Ako se ispovjedim svećeniku, grijesi će mi biti odriješeni.”

 Danas nijedan čovjek nema ovlaštenje da oprašta grijehe kojima se krši Božji zakon. Iako grešniku može biti lakše kad svoje grijehe prizna nekom čovjeku, samo Bog može opraštati grijehe (Efežanima 4:32; 1. Ivanova 1:7, 9).

 Zašto je onda Isus rekao apostolima: “Ako kome oprostite grijehe, oprošteno im je, a ako ih kome ne oprostite, nije im oprošteno”? (Ivan 20:23). On je govorio o jedinstvenom ovlaštenju koje je dao apostolima kad su primili dar svetoga duha (Ivan 20:22).

 Kao što je Isus obećao, apostoli su taj dar dobili kad je 33. godine na njih izliven sveti duh (Djela apostolska 2:1-4). Apostol Petar koristio je ovlaštenje da oprašta ili ne oprašta grijehe kad je izrekao osudu Isusovim učenicima Ananiji i Safiri. Petar je zahvaljujući Božjoj providnosti saznao za njihovu podlu obmanu, a po njegovim riječima možemo zaključiti da im grijeh nije bio oprošten (Djela apostolska 5:1-11).

 Taj čudotvorni dar svetoga duha nestao je nakon što su apostoli umrli, baš kao i ostali darovi duha, primjerice liječenje i govorenje jezicima (1. Korinćanima 13:8-10). Prema tome, danas nijedan čovjek ne može opraštati grijehe drugima.