Na što prvo pomislite kad čujete riječ “raj”? Turistički prospekti živopisnih boja mame nas da posjetimo neki daleki raj kako bismo se opustili i zaboravili na sve svoje brige i probleme. Ali kao što svi dobro znamo, povratak kući obično znači i povratak u stvarnost — čeka nas ponovno ista životna kolotečina.

No bez obzira na sve, sama pomisao na raj od pamtivijeka golica čovjekovu maštu. Stoga ne možemo a da se ne upitamo: Zar je moguće da je raj tek puka utopija? A ako je to stvarno samo iluzija, odakle onda toliko zanimanje za njega? Je li uopće realno očekivati da će Zemlja ikada biti raj?

Ljudi su oduvijek bili opčinjeni rajem. Mnoge je zaintrigirao biblijski izvještaj u kojem se spominje “vrt u Edenu”, koji se nalazio “prema istoku”. Po čemu je taj vrt bio toliko poseban? U istom izvještaju čitamo: “Tako je Jehova Bog dao da iz zemlje nikne svakovrsno drveće privlačno pogledu i dobro za jelo.” Taj je vrt bio prelijepo mjesto. A što je najzanimljivije, usred njega se nalazilo “drvo života” (1. Mojsijeva 2:8, 9).

Pored toga, Knjiga Postanka (1. Mojsijeva) spominje četiri rijeke koje su tekle iz vrta. Dvije rijeke poznate su još i danas — to su Tigris (ili Hidekel) i Eufrat (1. Mojsijeva 2:10-14; bilješka). One su utjecale u Perzijski zaljev, a prolazile su današnjim Irakom, koji je u drevno doba pripadao Perzijskom Carstvu.

Stoga je posve razumljivo što je ideja o raju na Zemlji neizostavan dio perzijske kulturne baštine. U Filadelfijskom muzeju umjetnosti, u američkoj državi Pennsylvaniji, nalazi se ćilim iz 16. stoljeća na kojem je prikazan ograđeni vrt s drvećem i cvijećem. Perzijska riječ za ograđeni vrt ujedno znači “raj”, a prizor na ćilimu jako nalikuje biblijskom opisu prekrasnog i bujnog edenskog vrta.

Ustvari, priče o raju prenosile su se s koljena na koljeno u mnogim kulturama širom svijeta. Kako su se ljudi selili u razne krajeve, tako su se širile i njihove verzije izvornog izvještaja, koje su se kroz stoljeća pomiješale s lokalnim vjerovanjima i legendama. Stoga ne čudi što čak i danas mnogi za neki prekrasan krajolik znaju spontano reći da je “pravi raj na Zemlji”.

Neki istraživači tvrdili su da su pronašli izgubljeni raj. Naprimjer, kad je britanski general Charles Gordon 1881. posjetio Sejšele i ugledao Vallée de Mai, koji se danas nalazi na Popisu svjetske baštine, bio je toliko očaran ljepotom prirode da je to mjesto nazvao edenskim vrtom. U 15. stoljeću talijanski moreplovac Kristofor Kolumbo pitao se je li otkrio edenski vrt kad se iskrcao na otok Hispaniolu, na kojem se danas nalaze Dominikanska Republika i Haiti.

U knjizi Il paradiso in terra: mappe del giardino dell’Eden (Raj na Zemlji — karte edenskog vrta) iznose se neke zanimljive povijesne činjenice o potrazi za rajem. Ta knjiga sadrži preko 190 starih zemljovida, a mnogi od njih prikazuju Adama i Evu u Edenu. Među njima se nalazi i jedna neobična karta španjolskog redovnika Beatusa iz Liébane, pronađena u prijepisu iz 13. stoljeća. Na vrhu tog zemljovida nalazi se mali pravokutnik u čijem je središtu “raj”, a iz njega izlaze četiri rijeke koje su nazvane “Tigris”, “Eufrat”, “Pišon” i “Gihon”. Prema toj karti, svaka rijeka tekla je u jedan od četiri ugla, što je vjerojatno predočavalo širenje kršćanstva na sva četiri kraja Zemlje. Iako točna lokacija edenskog vrta odavno nije poznata, takvi  prikazi otkrivaju da zanimanje za raj nije jenjavalo kroz brojne naraštaje.

John Milton, engleski pjesnik iz 17. stoljeća, poznat je po svom epu Izgubljeni raj, koji se temelji na biblijskom izvještaju o tome kako je Adam zgriješio i zatim bio protjeran iz Edena. Milton je u njemu napisao nešto vrlo zanimljivo. Ukazujući na Božje obećanje da će ljudi ponovno vječno živjeti na Zemlji, izjavio je: “Tada će Zemlja sva raj biti.” Kasnije je Milton napisao i nastavak spjeva, s naslovom Nanovo stečeni raj.

Ideja o izgubljenom zemaljskom raju očito je kroz čitavu povijest plijenila pažnju ljudi. Kako to da je onda danas pala u zaborav? Prema knjizi Raj na Zemlji — karte edenskog vrta, tome su najviše doprinijeli “teolozi koji su (...) odlučili ignorirati mogućnost da je negdje na Zemlji postojao raj”.

Vjernike se u crkvama učilo da je raj na nebu, a život u raju na Zemlji nije se ni spominjao. Međutim, Biblija prema Psalmu 37:29 jasno kaže: “Pravednici će posjedovati zemlju i živjet će na njoj zauvijek.” No današnji je svijet sve samo ne raj. Kako onda možemo znati hoće li se to obećanje ikada ispuniti? *

Jehova Bog, koji je stvorio prvobitni raj, obećao je da će vratiti ono što je izgubljeno. Kako će to učiniti? Sjetite se molitve koju nas je Isus naučio: “Neka dođe kraljevstvo tvoje! Neka bude volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji!” (Matej 6:10). To je Kraljevstvo vlast koja će zamijeniti sve vlasti na Zemlji, a na čelu joj je Isus Krist (Danijel 2:44). Kad to Kraljevstvo dođe, ono će izvršiti Božju volju — cijelu će Zemlju pretvoriti u raj!

Prorok Izaija još je u davna vremena pod Božjim nadahnućem opisao kako će izgledati život u obećanom raju — nestat će sve ono što čovječanstvu danas uzrokuje toliku patnju i bol (Izaija 11:6-9; 35:5-7; 65:21-23). Pozivamo vas da odvojite nekoliko minuta i u svojoj Bibliji potražite navedene retke. Ta Izaijina proročanstva sigurno će vas ohrabriti, jer govore o tome što će Bog učiniti za one koji ga žele slušati. Ljudi će tada dobiti sve ono što je Adam izgubio — živjet će u raju i imat će Božju naklonost! (Otkrivenje 21:3).

Zašto možemo biti sigurni da je nada u raj na Zemlji itekako realna, a ne tek plod mašte? Zato što nam Biblija jamči: “Jehovi nebesa pripadaju, a zemlju je dao sinovima ljudskim.” Raj na Zemlji nije nam obećao bilo tko, nego “Bog, koji ne može lagati” (Psalam 115:16; Titu 1:2). Doista, tko bi nam drugi mogao ponuditi nešto tako posebno i veličanstveno kao što je vječni život u raju na Zemlji?