OHRABRUJUĆE je vidjeti da je sve više mladih Jehovinih svjedoka spremno pojednostaviti život kako bi proširili svoju službu (Mat. 6:22). Koje sve promjene moraju napraviti? S kojim se problemima suočavaju? Da bismo dobili odgovore na ta pitanja, upoznajmo se s nekolicinom braće i sestara koji trenutno služe u Meksiku.

Dustin i Jassa iz Sjedinjenih Država vjenčali su se u siječnju 2007. Kratko nakon toga ostvarili su svoj dugogodišnji san — kupili su brod i na njemu živjeli tijekom cijele godine. Svoj su brod usidrili u blizini Astorije, slikovitog gradića okruženog šumovitim brežuljcima i snijegom prekrivenim planinama. Taj gradić nalazi se u blizini Tihog oceana, u saveznoj državi Oregonu. Dustin o njemu kaže: “Gdje god da pogledaš, vidiš prekrasne prizore!” Smatrali su da žive jednostavnim životom i da se oslanjaju na Jehovu. Razmišljali su: “Uostalom, živimo na brodu dugom samo osam metara, radimo honorarno, služimo u skupštini koja djeluje na stranom govornom području i povremeno smo pomoćni pioniri.” No nakon nekog vremena zaključili su da zavaravaju sami sebe. “Umjesto da smo se posvetili  skupštini, većinu vremena trošili smo na popravljanje broda”, kaže Dustin. “Znali smo da moramo nešto promijeniti ako stvarno želimo da nam Jehova bude na prvom mjestu u životu.”

Jassa kaže: “Prije nego što sam se udala, živjela sam u Meksiku i išla sam u englesku skupštinu. Ondje mi je bilo jako lijepo i jedva sam čekala da se vratim.” Kako bi spremnije donijeli odluku da se presele u stranu zemlju, Dustin i Jassa su tijekom obiteljskog proučavanja čitali životne priče braće i sestara koji su se preselili u zemlje u kojima su polja “zrela za žetvu” (Ivan 4:35). “I mi smo željeli osjetiti takvu radost”, kaže Dustin. Kad su od prijatelja iz Meksika čuli da jedna novoosnovana grupa treba pomoć, donijeli su odluku. Dali su otkaz, prodali brod i preselili se u Meksiko.

Dustin i Jassa doselili su se u Tecomán, grad koji se također nalazi u blizini Tihog oceana, no preko 4 300 kilometara južnije od Astorije. “Umjesto osvježavajućeg povjetarca i planina dočekali su nas nesnosna vrućina i nepregledni nasadi limuna”, kaže Dustin. U početku nisu mogli naći posao. Budući da nisu imali novca, tjednima su jeli samo dvaput dnevno, i to rižu i grah. “A onda kad nam se činilo da to više ne možemo izdržati”, kaže Jassa, “interesenti su nam počeli donositi mango, banane, papaju i, naravno, vreće pune limuna!” S vremenom su preko interneta počeli raditi za jednu jezičnu školu na Tajvanu. Novac koji zarađuju više je nego dovoljan za njihove svakodnevne potrebe.

Što Dustin i Jassa misle o svom sadašnjem životu? Oni kažu: “Preseljenje je nešto najbolje što nam se dogodilo. Nismo mogli ni zamisliti da će naš odnos s Jehovom i naš brak biti ovako čvrsti. Svaki dan puno toga radimo zajedno — idemo u službu propovijedanja, razgovaramo kako pomoći našim interesentima i pripremamo se za sastanke. Osim toga, više nismo pod takvim stresom kao nekada.” Zatim nastavljaju: “Sada shvaćamo da prije nismo u potpunosti razumjeli koliko su istinite riječi iz Psalma 34:8: ‘Kušajte i vidite da je dobar Jehova!’”

Više od 2 900 braće i sestara, kako samaca tako i onih u braku, većinom u dobi od 20 do 40 godina, preselili su se u dijelove Meksika u kojima  još uvijek postoji velika potreba za propovjednicima dobre vijesti o Kraljevstvu. Zašto su svi oni prihvatili taj izazovan zadatak? Kad smo nekima od njih postavili to pitanje, naveli su tri glavna razloga. Koji su to razlozi?

Ljubav prema Jehovi i bližnjima. Leticia, koja se krstila s 18 godina, kaže: “Kad sam se predala Jehovi, shvatila sam da mu trebam služiti cijelim srcem i svom dušom. Kako bih pokazala Jehovi da ga ljubim cijelim srcem, odlučila sam uložiti još više vremena i truda u njegovu službu” (Mar. 12:30). Hermilo, koji je sada u braku s Leticijom, imao je dvadesetak godina kad se preselio na područje gdje je veća potreba za objaviteljima. On kaže: “Shvatio sam da ću najbolje pokazati da ljubim svoje bližnje ako im pomažem da zadovolje svoje duhovne potrebe” (Mar. 12:31). Stoga se iz bogatog grada Monterreya, u kojem je radio u banci i vodio udoban život, preselio u jedno malo mjesto.

Istinska i trajna radost. Nedugo nakon svog krštenja Leticia je s jednom dugogodišnjom pionirkom mjesec dana propovijedala u jednom zabačenom gradiću. Ona kaže: “Bila sam oduševljena. Ljudi su prihvaćali dobru vijest o Kraljevstvu, pa sam bila jako sretna. Na kraju tog mjeseca rekla sam sama sebi: ‘To je život kakav želim!’” Kad je vidjela koliku radost donosi ta služba, i Essly, neudana sestra koja sada ima dvadesetak godina, odlučila je propovijedati u zabačenim područjima. Još dok je išla u srednju školu, upoznala je nekoliko revne braće i sestara koji su se preselili na područje gdje je veća potreba za propovjednicima. Ona kaže: “Kad sam vidjela sretna lica te braće i sestara, poželjela sam i ja voditi takav život.” Tako su reagirale i mnoge druge sestre. Zapravo, u Meksiku više od 680 neudanih sestara služi na području gdje je potrebno više objavitelja. One pružaju divan primjer i mladima i starima!

Smislen i ispunjen život. Nakon što je završila srednju školu, Essly je bila ponuđena stipendija za fakultet. Njeni su je vršnjaci nagovarali da je prihvati i vodi “normalan život”, odnosno da završi fakultet, nađe dobar posao, kupi automobil i putuje. No ona ih nije poslušala. Essly kaže: “Neki moji prijatelji iz skupštine odlučili su se za takav život, ali primijetila sam da im duhovni ciljevi više nisu najvažniji. Vidjela sam da su nezadovoljni i opterećeni problemima jer su se  sve više bavili svjetovnim stvarima. Ja sam željela svoju mladost posvetiti služenju Jehovi.”

Essly je išla na neke tečajeve koji su joj omogućili da pronađe posao i financijski se uzdržava u pionirskoj službi, a nakon toga se preselila na područje gdje je velika potreba za objaviteljima. Čak je počela učiti indijanske jezike naroda Otomi i Tlapaneco. Osvrćući se na tri godine službe u zabačenim područjima, ona kaže: “Ova služba dala je pravi smisao mom životu i donijela mi veliko zadovoljstvo. Što je još važnije, sada imam prisniji odnos s Jehovom.” Slično mišljenje imaju i Phillip i Racquel, bračni par iz Sjedinjenih Država koji ima oko 30 godina. “Svijet se toliko brzo mijenja da mnogi osjećaju veliku nesigurnost. No služba na području na kojem još uvijek mnogi slušaju biblijsku istinu daje pravi smisao našem životu. Zbog toga osjećamo veliko zadovoljstvo!”

Naravno, služba na području gdje je potreban veći broj objavitelja donosi i neke poteškoće. Naprimjer, velik problem može biti kako zbrinuti svoje materijalne potrebe. Da bi uspio u tome, trebaš se prilagoditi mjesnim okolnostima. Dugogodišnja pionirka Verónica objašnjava: “U jednom sam mjestu pripremala i prodavala jeftine obroke. U drugom sam prodavala odjeću i šišala mještane. Sada čistim jednu kuću i vodim tečaj na kojem mlade roditelje učim kako komunicirati s djecom.”

Prilagođavanje drugoj kulturi i običajima može biti poseban izazov onima koji žive među starosjediocima u izoliranim područjima. U to su se uvjerili Phillip i Racquel dok su propovijedali na području na kojem se govori jezik nahuatl. “Kulturne razlike bile su ogromne”, kaže Phillip. No kako su se uspjeli prilagoditi? “Usredotočili smo se na dobre strane koje smo vidjeli kod naroda Nahua, naprimjer na njihovu privrženost obitelji, iskrenost i velikodušnost.” Racquel dodaje: “Puno smo naučili dok smo ondje živjeli i surađivali s braćom i sestrama iz tog kraja.”

Kako se možeš pripremiti ako i ti želiš služiti na udaljenom području? Braća i sestre koji sudjeluju u toj službi savjetuju: Prije nego što se preseliš, pojednostavi svoj život i nauči biti zadovoljan onim što imaš (Filip. 4:11, 12). Što još možeš poduzeti? Leticia kaže: “Izbjegavala sam sve poslove zbog kojih bih morala duže vremena ostati na jednom mjestu. Bilo mi je važno da se u svakom trenutku mogu preseliti gdje god je to potrebno.” Hermilo kaže: “Naučio sam kuhati, prati i peglati.” Verónica objašnjava: “Dok sam živjela sa svojom obitelji, pomagala sam u čišćenju i naučila sam s malo novca pripremati hranjive obroke. A naučila sam i štedjeti.”

Levi i Amelia iz Sjedinjenih Država, koji su u braku osam godina, objašnjavaju kako su im konkretne molitve pomogle da se pripreme za služenje u Meksiku. Levi kaže: “Izračunali smo koliko nam novca treba da godinu dana služimo u stranoj zemlji, a zatim smo se molili Jehovi da nam pomogne da skupimo točno toliki iznos.” Za nekoliko mjeseci uspjeli su uštedjeti upravo onoliko novca za koliko su se molili Jehovi, a zatim su se bez odgađanja preselili. Levi nastavlja: “Jehova je uslišio našu konkretnu molbu, pa smo sada mi trebali učiniti svoj dio.” Amelia kaže: “Mislili smo da ćemo ostati samo godinu dana, no ovdje smo već sedam godina i ne pomišljamo na odlazak! Otkad živimo ovdje iz prve ruke osjećamo Jehovinu pomoć. Svaki dan vidimo dokaze njegove dobrote.”

U važnost molitve uvjerili su se i Adam i Jennifer, bračni par iz Sjedinjenih Država koji služi na engleskom govornom području u Meksiku. Oni savjetuju: “Nemoj čekati savršene okolnosti. Moli se da se ostvari tvoja želja da služiš u stranoj zemlji, a zatim postupaj u skladu sa svojim molitvama. Pojednostavi svoj život, piši podružnici zemlje u kojoj želiš služiti, proračunaj trošak, a potom se preseli!” * Učiniš li to, čeka te zanimljiv i duhovno ispunjen život.