Idi na sadržaj

Idi na kazalo

UGLEDAJMO SE NA NJIHOVU VJERU | HANA

Otvorila je svoje srce Bogu u molitvi

Otvorila je svoje srce Bogu u molitvi

HANA se zaokupila pripremom za putovanje, nastojeći ne misliti na ono što je muči. To je trebala biti radosna prigoda. Njen muž, Elkana, imao je običaj svake godine voditi cijelu obitelj u Šilo, gdje se nalazio sveti šator, kako bi se ondje poklonili Jehovi. Jehova je htio da u tim prilikama njegovi sluge budu veseli (5. Mojsijeva 16:15). Hana se nesumnjivo još od djetinjstva veselila tim blagdanima. No posljednjih godina nije bilo tako.

Hana je imala muža koji je veoma voli. No Elkana je imao još jednu ženu, Peninu. Ona je, po svemu sudeći, htjela što više zagorčati život Hani. Penina je otkrila kako može čak i za vrijeme tih godišnjih blagdana nanositi Hani duboku bol. Kako je to činila? Što je još važnije, kako je Hani vjera u Jehovu pomogla da se nosi sa situacijom koja joj se često činila nepodnošljivom? Ako se suočavate sa životnim problemima koji vam oduzimaju radost, izvještaj o Hani bit će vam posebno dirljiv.

“Zašto ti je srce žalosno?”

Iz Biblije saznajemo da su u Haninom životu postojala dva velika problema. Na prvi nije mogla mnogo utjecati, a pred drugim je bila potpuno bespomoćna. Kao prvo, živjela je u poligamnom braku, a njena ju je suparnica mrzila. Kao drugo, nije mogla imati djece. To teško pogađa svaku ženu koja želi imati djecu, no u vremenu i kulturi u kojoj je Hana živjela ta je spoznaja bila naročito bolna. Svaka je obitelj računala na to da će njeno potomstvo nastaviti lozu i sačuvati obiteljsko ime. Biti nerotkinja bilo je veliko poniženje i sramota.

Hana bi vjerojatno imala snage nositi to breme da je Penina nije izazivala. U poligamnom braku odnosi nikad nisu bili idealni. U takvom braku često je bilo suparništva, sukoba i tuge. On je bio daleko od mjerila koje je Bog postavio u edenskom vrtu, prema kojem muškarac treba imati samo jednu ženu * (1. Mojsijeva 2:24). Biblija stoga poligamiju prikazuje u lošem svjetlu, a žalostan opis života u Elkaninom domu zorno pokazuje zašto ljudi nisu mogli biti sretni u takvoj zajednici.

Naime Elkana je više volio Hanu. Prema židovskoj predaji, najprije je oženio Hanu, a Peninu je uzeo za ženu tek nekoliko godina kasnije. Premda ne možemo sa sigurnošću reći je li ono što kaže predaja istina, znamo da je Penina bila jako ljubomorna na Hanu i da je na razne načine zadavala bol svojoj suparnici. Penina je bila u velikoj prednosti u odnosu na Hanu jer je mogla imati djece. Rađala je jedno dijete za drugim, a svaki put kad bi rodila, još bi se više uobrazila. Umjesto da suosjeća s Hanom i pruži joj utjehu u njenoj nevolji, nanosila joj je još veću bol. Biblija kaže da je Penina stalno izazivala i uznemiravala Hanu (1. Samuelova 1:6). Činila je to namjerno. Željela je povrijediti Hanu, a to joj je i polazilo za rukom.

Izgleda da je Penina posebno voljela izazivati Hanu u vrijeme kad je cijela obitelj išla u Šilo. Tako je bilo i ovaj put. Elkana je Penininoj brojnoj djeci — “svim sinovima njezinim i kćerima njezinim” — dao više dijelova žrtve koju je prinio Jehovi. No Hana, koja nije imala djece, dobila je samo svoj dio. Penina se zbog toga toliko uznosila i podsjećala Hanu na to da ne može imati djece da je ta sirota žena plakala i čak izgubila apetit. Elkana je primijetio da je njegova voljena Hana utučena i da ne jede, pa ju je pokušao utješiti. “Hana, zašto plačeš?” upitao ju je. “Zašto ne jedeš? I zašto ti je srce žalosno? Nisam li ti ja bolji nego deset sinova?” (1. Samuelova 1:4-8).

Pohvalno je to što je Elkana uvidio da Hanina tjeskoba ima veze s time što ne može imati djece. * A Hana je nesumnjivo cijenila to što je on bio tako dobar prema njoj i što joj je dao do znanja koliko je voli. No Elkana nije spomenuo Peninino zlobno ponašanje niti se iz izvještaja daje naslutiti da mu je Hana išta rekla o tome. Možda je smatrala da bi samo pogoršala svoju situaciju kad bi otvoreno rekla kako se Penina odnosi prema njoj. Bi li Elkana doista nešto promijenio? Ne bi li je Penina zbog toga još više zamrzila i ne bi li i djeca i služinčad te zlobne žene učinili to isto? Hana bi se sve više osjećala poput stranca u vlastitom domu.

Bez obzira na to je li Elkana bio svjestan svih sitnih pakosti koje je Penina činila, Jehova je vidio sve što ona radi. Njegova Riječ otkriva sve što se događalo i tako pruža ozbiljno upozorenje svakome tko iz zavisti i netrpeljivosti čini naizgled sitne pakosti. S druge strane nedužne i miroljubive osobe poput Hane može utješiti spoznaja da će Bog koji ljubi pravdu u svoje vrijeme i na svoj način ispraviti svu nepravdu (5. Mojsijeva 32:4). Vjerojatno je i Hana to znala jer se upravo Jehovi obratila za pomoć.

“Više nije bila tužna”

U ranim jutarnjim satima u kući je bilo vrlo živo. Svi u obitelji, pa čak i djeca, spremali su se za put. Da bi stigli do Šila, članovi te velike obitelji trebali su prijeći više od 30 kilometara, putujući preko efrajimskih brda. * Kad bi išli pješice, putovanje bi trajalo dan-dva. Hana je znala kako će se ponašati njena suparnica. No ipak nije ostala kod kuće. Time je pružila izvrstan primjer svim Božjim slugama, pa tako i nama danas. Nipošto ne bi bilo mudro dopustiti da neispravno ponašanje drugih utječe na našu službu Bogu. Ako bismo to učinili, ostali bismo bez blagoslova koji nam mogu dati snage da izdržimo.

Nakon što je cijeli dan putovala zavojitim brdskim cestama, obitelj se napokon približila Šilu. Taj se grad nalazio na brdu koje je gotovo sa svih strana bilo okruženo višim brdima. Dok su se približavali gradu, Hana je vjerojatno puno razmišljala o tome što će reći Jehovi u molitvi. Kad je obitelj stigla u grad, svi su zajedno jeli. Hana se udaljila od ostalih čim je prije mogla te se uputila prema Jehovinom svetom šatoru. Ondje je bio veliki svećenik Eli, koji je sjedio kod dovratnika hrama. No Hana je mislila samo na to što će reći svom Bogu u molitvi. Bila je uvjerena da će je ondje, kod svetog šatora, Jehova saslušati. Čak i ako nitko drugi nije mogao u potpunosti razumjeti koliko joj je teško, njen nebeski Otac mogao je to razumjeti. Bila je toliko ogorčena u duši da je počela plakati.

Dok je grčevito plakala, Hana se u sebi molila Jehovi. Usne su joj podrhtavale dok je tražila riječi kojima bi izrazila svoju bol. Dugo se molila, govoreći svom Ocu sve što joj leži na srcu. No nije samo preklinjala Boga da joj podari potomstvo za kojim je toliko čeznula. Hana je žarko željela da je Bog blagoslovi, no i ona je njemu željela dati sve što može. Stoga se zavjetovala da će, ako rodi sina, to dijete dati Jehovi da mu služi čitav život (1. Samuelova 1:9-11).

Hana je svim Božjim slugama pružila primjer u tome kako se moliti Bogu. Jehova dobrostivo poziva svoje sluge da mu se obraćaju otvoreno i bez ustručavanja te da mu kažu sve što ih muči, kao što bi se dijete s puno povjerenja obratilo svom ocu koji ga jako voli (Psalam 62:8; 1. Solunjanima 5:17). Govoreći o molitvi Jehovi, apostol Petar pod nadahnućem je napisao sljedeće utješne riječi: “Sve svoje brige bacite na njega, jer se on brine za vas” (1. Petrova 5:7).

No ljudi nisu tako puni razumijevanja i suosjećanja kao Jehova. Dok je Hana plakala i molila se, prenula se začuvši neki glas. Bio je to glas velikog svećenika Elija, koji ju je promatrao. Rekao joj je: “Dokle ćeš biti pijana? Otrijezni se od vina svojega!” Eli je uočio da Hani podrhtavaju usne, da plače i da je sva izvan sebe. Umjesto da je upita što je muči, brzopleto je zaključio da je pijana (1. Samuelova 1:12-14).

Kako li je Hani bilo teško što je u trenutku kad je osjećala silnu bol i tjeskobu morala čuti takvu bezrazložnu optužbu — i to iz usta čovjeka koji je bio na tako časnom položaju! Unatoč tome ona je ponovno pokazala izvanrednu vjeru i time nama pružila divan primjer. Nije dopustila da je mane bilo kojeg čovjeka sprečavaju u tome da služi Bogu. S poštovanjem se obratila Eliju i objasnila mu što je muči. On je vjerojatno uvidio da je pogriješio, pa joj je možda blažim tonom odgovorio: “Idi u miru! I neka ti Bog Izraelov usliši molitvu koju si mu uputila!” (1. Samuelova 1:15-17).

Kako se Hana osjećala nakon što je otvorila svoje srce Jehovi i poklonila mu se pred njegovim svetim šatorom? U izvještaju stoji: “Potom je otišla svojim putem te je jela i lice joj više nije bilo tužno” (1. Samuelova 1:18). Hana je osjetila olakšanje. Breme koje ju je u emocionalnom pogledu teško pritiskalo bacila je na nekoga tko je neizmjerno snažniji od nje, na svog nebeskog Oca (Psalam 55:22). Postoji li ijedan problem koji bi njemu bio pretežak? Naravno da ne! Takvog problema nije bilo tada, nema ga danas niti će ga ikada biti!

Kad nas shrvaju nevolje ili nas obuzme tuga, trebali bismo se poput Hane iskreno obratiti Bogu, za koga Biblija kaže da “sluša molitvu” (Psalam 65:2). Ako mu se s vjerom obratimo za pomoć, i mi bismo mogli iskusiti kako je divno kad našu tugu zamijeni “mir Božji koji nadilazi svaku misao” (Filipljanima 4:6, 7).

“Nema stijene kao što je Bog naš”

Sutradan ujutro Hana je s Elkanom ponovno otišla do svetog šatora. Vjerojatno mu je rekla za što se molila i što se zavjetovala Jehovi jer je prema Mojsijevom zakonu muž imao pravo poništiti zavjet koji je žena dala bez njegovog pristanka (4. Mojsijeva 30:10-15). No taj bogobojazni čovjek nije to učinio. Umjesto toga on i Hana zajedno su se kod svetog šatora poklonili pred Jehovom, a potom su krenuli kući.

Kad je točno Penina shvatila da svojim postupcima više ne može uznemiriti Hanu? U izvještaju se to ne navodi, no iz izraza “lice joj više nije bilo tužno” može se zaključiti da se Hana bolje osjećala nakon što se u Šilu pomolila Jehovi. Bilo kako bilo, Penina je uskoro shvatila da više ne može povrijediti Hanu svojim pakosnim djelima. U Bibliji se više nigdje ne spominje njeno ime.

Nakon nekoliko mjeseci Hanin unutarnji mir prerastao je u neizmjernu sreću. Ona je zatrudnjela! U svojoj radosti nije ni na tren zaboravila od koga je dobila taj blagoslov. Kad se dječak rodio, dala mu je ime Samuel, što znači “ime Božje” i, po svemu sudeći, ukazuje na prizivanje Božjeg imena, kao što ga je i Hana prizivala. Te godine nije išla s Elkanom i ostatkom obitelji na put u Šilo. Ostala je kod kuće s djetetom. Tako je činila tri godine, sve dok ga nije odbila od prsa. A onda je došao dan kad je trebala skupiti snagu da se rastane od svog voljenog sina.

To joj sigurno nije bilo lako. Naravno, znala je da će Samuel u Šilu biti u dobrim rukama jer će se za njega vjerojatno brinuti neke od žena koje su služile u svetom šatoru. Ali on je bio tako malen, a koja majka ne čezne za tim da bude uz svoje dijete? Unatoč tome Hana i Elkana odveli su dječaka, ali ne nevoljko, nego drage volje i srca punog zahvalnosti. Prinijeli su žrtve u Jehovinom domu, a Samuela su odveli Eliju, podsjetivši ga na zavjet koji je Hana dala tri godine ranije.

Hana je potom izgovorila molitvu koju je Bog smatrao tako vrijednom da ju je odlučio uvrstiti u svoju nadahnutu Riječ. Ako pročitate Hanine riječi zapisane u 1. Samuelovoj 2:1-10, u svakom ćete retku osjetiti koliko je bila duboka njena vjera. Hvalila je Jehovu zbog toga što na veličanstven način koristi svoju moć — zbog njegove jedinstvene sposobnosti da ponizi ohole, blagoslovi potlačene te da oduzme život ili čak spasi nekoga od smrti. Hvalila je svog Oca zbog toga što nitko nije svet kao on te zbog toga što je pravedan i vjeran. Hana je s pravom mogla reći: “Nema stijene kao što je Bog naš.” U Jehovu se možemo potpuno pouzdati, on se ne mijenja i utočište je svim potlačenim i napaćenim ljudima koji ga mole za pomoć.

Za malog Samuela bio je blagoslov imati majku koja je tako čvrsto vjerovala u Jehovu. Iako mu je sigurno nedostajala, nikad nije imao osjećaj da ga je zaboravila. Svake godine Hana bi došla u Šilo i donijela mu malenu tuniku kako bi je nosio dok služi u svetom šatoru. Ona bi je sama načinila i u nju bi utkala svu svoju majčinsku ljubav i brigu (1. Samuelova 2:19). Možemo samo zamisliti kako svom sinčiću oblači novu tuniku, poravnava je i nježno ga gleda, govoreći mu nešto lijepo i ohrabrujuće. Za Samuela je doista bio blagoslov što ima takvu majku, a kad je odrastao, on je postao blagoslov za svoje roditelje i za čitav Izrael.

No ni Hana nije bila zaboravljena. Jehova ju je blagoslovio tako što joj je omogućio da rađa djecu, pa je rodila Elkani još petero djece (1. Samuelova 2:21). Međutim Hanin najveći blagoslov vjerojatno je bilo to što je sa svojim Ocem, Jehovom, imala prisan odnos koji se s vremenom sve više produbljivao. Neka tako bude i s vama dok se poput Hane trudite razvijati čvrstu vjeru.

^ odl. 7 Odgovor na pitanje zašto je Bog neko vrijeme dopuštao poligamiju među svojim narodom možete pronaći u članku “Odobrava li Bog poligamiju?” u izdanju Stražarske kule od 1. srpnja 2009, na 30. stranici.

^ odl. 10 Iako u izvještaju stoji da je Jehova Hani “zatvorio maternicu”, ne postoje nikakvi dokazi da je Bog nešto zamjerao toj poniznoj i bogobojaznoj ženi (1. Samuelova 1:5). Biblija ponekad kaže da je Bog učinio nešto što zapravo nije učinio, nego je samo dopustio da se neko vrijeme događa.

^ odl. 13 Udaljenost se temelji na pretpostavci da je Rama, grad u kojem je živio Elkana, isto mjesto koje se u Isusovo vrijeme zvalo Arimateja.

[Slika na stranici 16]

Hani je bilo jako teško zbog toga što nije mogla imati djece, a Penina je davala sve od sebe kako bi joj još više zagorčala život

[Slika na stranicama 16 i 17]

Možete li i vi poput Hane otvoriti svoje srce Bogu u molitvi?

[Slika na stranici 17]

Iako je Eli donio krivi sud o njoj, Hana se nije uvrijedila