POKUŠAJTE zamisliti sljedeći događaj koji se odigrao 32. godine. Bližila se večer. Isus, prorečeni Mesija, već je bio nadaleko poznat po tome što je liječio bolesne, pa čak i uskrsavao mrtve. Tog je dana zadivio tisuće ljudi čudima koja je činio i istinama o Bogu koje im je otkrio. Ljudi koji su ga slušali ogladnjeli su. Zato ih je podijelio u male grupe. Pomolio se Jehovi i sve ih čudom nahranio. Zatim je dao upute da se sakupi hrana koja je ostala kako se ništa ne bi bacilo. Kako su ljudi reagirali? (Ivan 6:1-13).

Kad su vidjeli Isusova čuda i shvatili da je vrlo sposoban jer je s lakoćom organizirao mnoštvo i pobrinuo se za njegove potrebe, zaključili su da bi on bio savršen kralj (Ivan 6:14). Njihova reakcija bila je sasvim razumljiva. U to je vrijeme narod očajnički tražio dobrog, sposobnog vođu jer je njihovom voljenom domovinom okrutno vladala strana sila. Zato su pokušali navesti Isusa da preuzme vlast. Imajući te informacije na umu, razmotrimo Isusovu reakciju.

“Isus je znao da žele doći te ga uhvatiti i učiniti kraljem, pa se opet povukao u goru, posve sam”, stoji u Ivanu 6:15. Dakle Isusov je stav bio posve jasan. Odlučno je odbio uplitati se u politička pitanja zemlje u kojoj je živio. Njegovo se gledište nikad nije promijenilo. Osim toga rekao je da ga njegovi sljedbenici u tome trebaju oponašati (Ivan 17:16). Zašto se nije miješao u politiku?

Isusova odluka da se ne miješa u politiku čvrsto se temeljila na biblijskim načelima. Spomenut ćemo samo dva.

“Čovjek vlada nad čovjekom na nesreću njegovu” (Propovjednik 8:9). Tom kratkom izjavom Biblija opisuje povijest ljudske vlasti. Treba imati na umu da je Isus, prije nego što je došao na Zemlju, bio duhovno biće i živio na nebu (Ivan 17:5). Stoga je znao da čovjek, koliko god dobronamjeran bio, nije u stanju na pravi način udovoljiti potrebama milijardi ljudi te da ga Bog nije za to stvorio (Jeremija 10:23). Isus je znao da ljudska vlast ne može riješiti probleme čovječanstva, već da ljudi moraju potražiti pomoć iz drugog izvora.

“Cijeli je svijet pod vlašću Zloga” (1. Ivanova 5:19). Zvuči li vam ta izjava neobično? Mnogi se iznenade kad je čuju. Oni kažu da ima iskrenih ljudi koji se politikom bave zato što svijet žele učiniti boljim i sigurnijim. No koliko god bili iskreni u svojim namjerama i koliko se god trudili, ljudi ne mogu nadvladati utjecaj osobe koju je Isus nazvao “vladarem ovog svijeta” (Ivan 12:31; 14:30). Zato je Isus jednom političkom vođi svog vremena rekao: “Moje kraljevstvo nije dio ovoga svijeta” (Ivan 18:36). Isus je trebao postati Kralj Božjega nebeskog Kraljevstva. Da se miješao u politiku, ne bi bio odan vladavini svog Oca.

Znači li to da je Isus učio svoje sljedbenike kako nemaju nikakvih dužnosti prema vlastima? Ne, naprotiv. Učio ih je da trebaju ispunjavati kako svoje obaveze prema Bogu tako i prema vlastima.

Dok je Isus jednom poučavao u hramu, njegovi su ga protivnici pokušali dovesti  u nezgodnu situaciju. Upitali su ga treba li narod plaćati porez. Da je Isus odgovorio negativno, njegov bi se odgovor mogao shvatiti kao poziv na pobunu te bi čak mogao potaknuti potlačeni narod da ustane protiv rimske vlasti. S druge strane da je odgovorio potvrdno, mnogi bi možda smatrali da ga nije briga za nepravde koje doživljavaju. Međutim Isusov je odgovor bio izuzetno uravnotežen. Rekao je: “Vratite dakle caru carevo, a Bogu Božje!” (Luka 20:21-25). Prema tome njegovi sljedbenici moraju izvršavati svoje obaveze kako prema Bogu tako i prema caru, odnosno vlastima.

Vlasti održavaju red. S pravom od građana traže da budu pošteni, plaćaju poreze i drže se zakona. Kako je Isus pokazao da živi po riječima: ‘Vratite caru carevo’? Njega su odgojili roditelji koji su poštovali zakon, čak i kad im to nije bilo jednostavno. Naprimjer Josip i Marija proputovali su 150 kilometara do Betlehema kad su išli na popis stanovništva. Na taj su dalek put krenuli iako je Marija bila trudna jer su željeli poslušati tu naredbu rimske vlasti (Luka 2:1-5). Poput njih Isus je poštivao zakon te čak plaćao porez koji zapravo nije bio dužan platiti (Matej 17:24-27). Osim toga pazio je da ne prisvaja ulogu koja mu nije pripadala i ne prekoračuje svoje ovlasti (Luka 12:13, 14). Iz svega toga jasno se vidi da je Isus poštovao vlasti, ali da se nije želio baviti politikom. No što znače Isusove riječi: ‘Vratite Bogu Božje’?

Jednom je Isusu bilo postavljeno pitanje kako glasi najveća zapovijed  koju je Bog dao čovjeku. On je odgovorio: “‘Ljubi Jehovu, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim!’ To je najveća i prva zapovijed. Druga, slična toj, jest ova: ‘Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe!’” (Matej 22:37-39). Kad je Isus rekao da trebamo ‘vratiti Bogu Božje’, prvenstveno je mislio da smo dužni ljubiti Boga, što ujedno znači da mu trebamo biti odani potpuno i iz sveg srca.

Može li se takva ljubav dijeliti? Možemo li u isto vrijeme biti odani Jehovi Bogu i njegovoj nebeskoj vladavini te nekoj ljudskoj vlasti? Sam je Isus naveo načelo: “Nitko ne može robovati dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će jednome biti privržen, a drugoga će prezirati” (Matej 6:24). Time je pokazao da nije moguće biti istovremeno odan Bogu i bogatstvu. Međutim zasigurno je smatrao da se to načelo može primijeniti i na uplitanje u politiku. Njegovi sljedbenici u 1. stoljeću imali su isto gledište.

Najstariji poznati zapisi pokazuju da se Isusovi sljedbenici u staro doba nisu ni na koji način bavili politikom. Budući da su štovali samo Boga kojeg je štovao Krist, nisu se htjeli zavjetovati na odanost rimskoj državi i caru, odbijali su služiti vojsku, a nisu prihvaćali ni državne službe. Zbog toga je društvo bilo neprijateljski raspoloženo prema njima. Njihovi su ih neprijatelji ponekad optuživali govoreći da gaje mržnju prema ljudskom rodu. Je li ta optužba bila na mjestu?

Sjetite se da je Isus rekao kako je Božja zapovijed: “Ljubi bližnjega svojeg kao samoga  sebe!” druga po važnosti. Jasno je da pravi Kristovi sljedbenici ne smiju mrziti ljude. Isus je volio ljude te im požrtvovno pomagao, čak i u njihovim svakodnevnim problemima (Marko 5:25-34; Ivan 2:1-10).

Međutim po čemu je najviše bio poznat? On je liječio, hranio tisuće ljudi i čak uskrsavao mrtve. Ipak, ljudi ga nisu oslovljavali titulama koje su isticale ta izuzetna čuda. Zvali su ga Učiteljem, a imali su i dobre razloge za to (Ivan 1:38; 13:13). Isus je rekao da je poučavanje ljudi o Božjem Kraljevstvu jedan od glavnih razloga zašto je došao na Zemlju (Luka 4:43).

Zato pravi Kristovi sljedbenici posvećuju svoj život zadatku kojim se bavio i njihov Učitelj dok je bio na Zemlji — propovijedaju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Isus Krist zapovjedio je pravim kršćanima da o tome poučavaju ljude širom svijeta (Matej 24:14; 28:19, 20). Božje pravedno nebesko Kraljevstvo vladat će nad svim njegovim stvorenjima, i to u skladu sa zakonom ljubavi. Ono će ispuniti Božju volju te čak ukloniti patnje i smrt (Matej 6:9, 10; Otkrivenje 21:3, 4). Stoga je sasvim razumljivo što Biblija Kristovu poruku naziva “dobrom viješću” (Luka 8:1).

Da li biste voljeli naći prave sljedbenike Isusa Krista? Što mislite, kako ih se može prepoznati? Miješaju li se oni u politiku ili oponašaju Isusa tako što propovijedaju vijest o Božjem Kraljevstvu i pomažu ljudima upoznati Boga?

Želite li saznati više o Božjem Kraljevstvu i o tome kako ono može već sada utjecati na vaš život? Potičemo vas da stupite u kontakt s Jehovinim svjedocima ili da posjetite njihove službene internetske stranice www.watchtower.org i www.dan124.com.